„Kad bi svi bar malo pomogli, Svetosavlje bi bilo na zemlji“ – priča o veri, milosrđu i ljudima koji nisu okrenuli glavu

Priča o veri, o ljudima...

Srbija, 28. jun 2026. – Postoje putovanja koja nisu samo pređeni kilometri, već put do čoveka, do dobrote i do sopstvene duše. Jedno takvo putovanje dogodilo se 30. maja, kada je grupa od šesnaest ljudi iz Zrenjanina krenula ka manastiru Svete Petke Izvorske, noseći sa sobom mnogo više od prikupljene pomoći. Nosili su veru, ljubav i želju da nekome ulepšaju život.

Akcija prikupljanja pomoći za štićenice Doma pri manastiru Svete Petke Izvorske trajala je nedeljama. O njoj se govorilo na sajtovima posvećenim Svetosavlju, među prijateljima Hilandara, u školama, na radnim mestima, ulicama i među ljudima dobre volje. Odaziv je prevazišao sva očekivanja.

Posebno raduje činjenica da su među prvima i najbrojnijima pomoć pružili mladi ljudi – učenici Tehničke škole sa svojim profesorima. Pokazali su da saosećanje ne poznaje godine i da nije potrebno lično poznavati nekoga da bi se pružila ruka pomoći. Pridružila su se i brojna udruženja, penzioneri, klubovi, ali i ljudi koji ni sami ne žive lako. Bilo je donatora iz hraniteljskih porodica, podstanara, ljudi skromnih primanja, ali velikog srca. Bilo je velikih donacija u hrani, građevinskom materijalu i drugim potrepštinama. Sve to pokazalo je koliko dobrote još postoji među nama.

Rano ujutru stigli smo do izvora podno manastira, okrepili se vodom i svega nekoliko minuta pre početka liturgije popeli do crkve.

„Vi ste grupa iz Zrenjanina?“, upitala nas je mlada monahinja sa blagim osmehom.

Ubrzo su se dvojica naših saputnika pridružila pojanju na liturgiji, a glas jedne monahinje ostavio je utisak koji je teško opisati rečima. Bio je to glas koji je donosio mir, spokoj i osećaj da se čovek makar na trenutak udalji od svakodnevnih briga.

Nakon liturgije celivali smo mošti Svete Petke i upoznali ljude koji svakodnevno, tiho i bez velike pompe, grade i održavaju ovaj manastirski kompleks i Dom za štićenice. Posebno nas je impresionirao čovek koji godinama svojim radom i donacijama pomaže da Dom bude bolje mesto za život žena koje su u njemu pronašle sigurnost.

Pomoć koju smo doneli, kako su nam monahinje rekle, omogućiće završetak važnih građevinskih i instalacionih radova na Domu. To je bio trenutak kada smo shvatili da svaka donirana namirnica, svaki dinar i svaki gest pažnje imaju svoju pravu vrednost.

U gostoprimnici smo razgovarali sa mati Glikerijom, kojoj smo ispričali kako je njena beseda od pre nekoliko meseci postala svojevrsni slogan čitave akcije. Vest o manastiru, Domu i požrtvovanosti sestara proširila se Zrenjaninom i okolinom, a zajedno sa njom rasla je i želja ljudi da pomognu.

Uz zahvalnice, blagoslove i male znakove pažnje koje smo poneli za sve darodavce, dobili smo mnogo više nego što smo doneli.

Najdublji utisak ostavila je poseta samom Domu.

Dočekala nas je mati Sevastijana, žena čiju je snagu, smirenost i dobrotu gotovo nemoguće opisati. Govorila nam je o istoriji Doma, o brojnim iskušenjima kroz koja su prolazile njegove štićenice, ali i o veri koja ih nikada nije napustila.

„Sve su to dela Svete Petke, mi joj samo pomažemo“, rekla je jednostavno.

Upoznali smo i nekoliko štićenica Doma. Njihovi osmesi, vedrina i zahvalnost govorili su više od bilo kakvih reči. Na zidu iznad njih stajale su misli patrijarha Pavla:

„Blago vama, deco, vi svoj invaliditet znate, a mi naš ne znamo.“

I još jedna poruka koja ostaje zauvek urezana:

„Ne postoje deca sa posebnim potrebama, postoje deca sa posebnim blagoslovom. Posebne potrebe svi imamo.“

Te reči pratile su nas dugo nakon izlaska iz Doma.

Naše hodočašće nastavili smo obilaskom manastira Ravanice, gde smo se poklonili moštima Svetog kneza Lazara, a zatim i manastira Manasije, jednog od najlepših bisera srpske srednjovekovne duhovnosti i kulture. Posebnu emociju izazvao je susret sa pukovnikom Ljubinkom Đurkovićem, herojem sa Košara, koji se toga dana takođe poklonio moštima kneza Lazara. Takvi susreti čoveka podsete da postoje trenuci koji nisu slučajni.

Na kraju dana, kod vodopada Veliki Buk, sabirali smo utiske. Zapravo, još ih sabiramo.

Ali ono najvažnije dogodilo se mnogo pre nego što smo stigli kući.

Shvatili smo da dobrota nije velika kada je bogata, već kada je iskrena. Da se svet menja malim delima običnih ljudi. Da je dovoljno da svako pruži onoliko koliko može i da će tada neko kome je pomoć najpotrebnija osetiti da nije sam.

Poruka koju su priložnici predali uz donaciju manastiru

Molimo se Gospodu Bogu našem, Presvetoj Bogorodici i Svetoj Petki svetiteljki srpskoj da nama grešnima blagoslove namere naše i skromne darove koje donosimo za manastir Svete Petke Izvorske i za štićenice doma pri manastiru.

Molimo sestrinstvo manastira da primi naše darove u dobroj veri i nameri sakupljene i da pomene u svojim molitvama sve priložnike, da u zdravlju i miru budu sa Bogom, sobom i svojim najmilijima.

Ako Bog da, da opet pomognu kome treba, kada i koliko mogu, i da Svetosavlje bude na zemlji. Amin.

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px