Kada ni noć više ne hladi grad: tropske noći, džepne šume i temperatura koju sami stvaramo

„Civilizacija postoji uz pristanak geologije i može biti opozvana bez najave.“ – Will Durant

Nekada se letnja vrućina u Banatu merila drugačije. Nije bilo presudno koliko je pokazivao termometar u tri popodne, već kakvo će biti veče. Ako nakon zalaska sunca otvoriš prozor i osetiš kako vazduh postaje prijatan, znao si da će sutrašnji dan biti podnošljiv bez obzira na temperaturu. Noć je bila period oporavka. Kuće su se hladile, zemlja je otpuštala toplotu, a ljudi su dočekivali jutro sa osećajem da je prethodni dan zaista završen.

Danas se sve češće događa nešto sasvim drugačije. Dan bude vreo, ali ni noć ne donese olakšanje. Zidovi kuća i dalje zrače akumuliranu energiju, asfalt ostaje topao satima nakon zalaska sunca, a klima uređaji rade i onda kada bi nekada bili ugašeni. Nije retkost da temperatura tokom cele noći ostane iznad 20°C. Meteorolozi takve noći nazivaju tropskim noćima, a njihov broj poslednjih decenija raste širom Evrope.

Posebno u našem delu kontinenta.

Prema podacima evropskog programa Copernicus, južni Panonski basen, kojem pripada i Vojvodina, nalazi se među područjima sa izraženim porastom broja tropskih noći u odnosu na dugoročne proseke.  

To je podatak koji zvuči kao zanimljivost iz meteorološkog izveštaja, ali posledice nisu nimalo akademske. Tropske noći ne znače samo neprijatan san. One znače veći zdravstveni rizik za starije osobe, veću potrošnju električne energije, veće opterećenje infrastrukture i sve izraženiji termički stres tokom letnjih meseci.

Većina ljudi će ovakav trend automatski povezati sa klimatskim promenama. I biće u pravu. Ali samo delimično. Klimatske promene objašnjavaju zašto u sistem ulazi više toplote nego ranije. Ne objašnjavaju zašto ona ostaje zarobljena toliko dugo nakon zalaska sunca. Tu počinje priča o gradu.

Beograd taj fenomen često objašnjava efektom urbanog ostrva toplote. Milioni kvadratnih metara betona, asfalta i stakla tokom dana skladište energiju, a zatim je tokom noći polako vraćaju okolini. Takvo objašnjenje ima smisla za grad od skoro dva miliona stanovnika. Zrenjanin nema taj luksuz da se krije iza veličine. Nemamo nebodere Novog Beograda, nemamo poslovne četvrti od stakla i čelika, nemamo ni približno takvu gustinu izgrađenosti. Pa ipak, nalazimo se u regionu koji se noću sve teže hladi.

Tu dolazimo do možda najvažnije činjenice u celoj priči.

Problem nisu visoke dnevne temperature. Problem je što grad više ne uspeva da se ohladi između dva vrela dana.

To je ogromna razlika. Ako temperatura tokom dana dostigne 35°C, a noću padne na 15°C, sistem ima vremena da se oporavi. Kuće se rashlade. Zemljište otpusti deo energije. Ljudi odmore. Kada temperatura tokom noći ostane iznad 20°C, taj oporavak izostaje. Toplota se prenosi iz dana u dan, iz nedelje u nedelju, a grad polako počinje da funkcioniše kao termalna baterija koja se puni brže nego što uspeva da se isprazni.

A termalne baterije nisu samo klimatske promene. To su i parkinzi koji su nekada bili zelene površine. To su i dvorišta pretvorena u beton. To su i drvoredi kojih više nema. To su i površine koje tokom dana upijaju ogromne količine energije, a zatim je satima vraćaju nazad gradu.

Pre nekoliko meseci pisao sam o džepnim šumama. Na prvi pogled, nekoliko desetina ili nekoliko stotina kvadratnih metara zelenila teško može delovati kao odgovor na problem koji obuhvata čitav kontinent. Klimatske promene neće stati zbog jedne parcele pod drvećem, niti će se temperatura u Vojvodini promeniti zato što je u nekoj ulici posađeno nekoliko novih stabala. Ipak, upravo tropske noći pokazuju zašto takvo razmišljanje promašuje suštinu.

Grad se ne hladi na jednom mestu. Grad se hladi hiljadama malih procesa koji se istovremeno odvijaju na hiljadama različitih lokacija. U hladu jednog drveta, u travnjaku koji nije pretvoren u parking, u zemljištu koje upija vodu umesto da odbija svaku kap kiše, u zelenoj površini koja tokom dana ne akumulira istu količinu energije kao asfalt ili beton. Zato drveće nije ukras. Park nije dekoracija. Zelenilo nije estetski dodatak urbanizmu. To je infrastruktura jednako važna kao vodovod, kanalizacija ili saobraćajna mreža.

Kada govorimo o klimatskim promenama, često zamišljamo nešto globalno, ogromno i udaljeno. Tropske noći pokazuju da je deo problema zaista takav, ali i da deo odgovora leži veoma blizu. U drvoredu koji je ostao na svom mestu. U zelenoj površini koja nije pretvorena u parking. U džepnoj šumi koja na planu grada izgleda beznačajno, ali nije beznačajna za ulicu u kojoj se nalazi.

Nekada smo leto merili najvišom dnevnom temperaturom. Danas ga sve više merimo najnižom noćnom. To možda deluje kao mala razlika. Nije. Jer grad koji više ne uspeva da se rashladi tokom noći ne govori nam samo kakvo je vreme. Govori nam kakav je postao.

A rubriku ZREkologija piše Gojkan Stojinović

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px