ZREkologija: Voda u Zrenjaninu – fabrika postoji, ali sistem tek počinje

Voda u Zrenjaninu?

“Vodosnabdevanje nije jedna fabrika. To je čitav sistem.” – World Bank, Urban Water Utilities Guidelines

U mnogim stanovima u Zrenjaninu postoji mali ritual koji traje godinama. Kada se otvori slavina, voda se prvo pusti nekoliko sekundi da teče. Nekad zbog boje, nekad zbog mirisa, nekad jednostavno iz navike. Posle dve decenije zabrane pijaće vode, ta navika je postala deo svakodnevice.

Pre nekoliko dana imao sam priliku da obiđem postrojenje za preradu vode na Mihajlovačkom drumu. Ideja je bila jednostavna: videti kako sistem izgleda iznutra i pokušati razumeti šta ta fabrika zapravo radi.

fabrika vode zrenjanin 1 69b1b6c29fbd7
AI Ilustracija zrenjaninske "fabrike vode"

Na prvi pogled jasno je da se radi o ozbiljnom industrijskom pogonu. Voda iz bunara prolazi kroz više faza prerade. Najpre se uklanjaju rastvoreni gasovi, zatim deo procesa u kome se izdvajaju čestice iz vode kroz koagulaciju i flotaciju, pri čemu se zajedno sa njima uklanja i mulj.

Taj mulj se zatim presuje i privremeno skladišti, nakon čega ga preuzima ovlašćeni operater. Prema informacijama dobijenim tokom obilaska, mesečno nastaje približno šesnaest do dvadeset kontejnera, odnosno oko 70 tona mulja.

Posle toga voda prolazi kroz slojeve filtera sa antracitom i kvarcnim peskom. Tek nakon te faze proces se deli na dva toka. Jedan deo vode prolazi kroz reverznu osmozu, dok drugi prolazi kroz jonoizmenjivačke smole. Na kraju se ta dva toka ponovo mešaju i voda se šalje u rezervoar čiste vode pre ulaska u gradsku mrežu.

Rad ovakvog postrojenja podrazumeva i značajnu energetsku potrošnju. Posebno energetski intenzivan deo sistema predstavlja reverzna osmoza, gde se voda pod pritiskom propušta kroz membrane kako bi se uklonile rastvorene materije.

Važno je naglasiti da sama tehnologija prerade u ovom postrojenju nije sporna. Naprotiv, u pitanju su procesi koji se širom sveta koriste za uklanjanje arsena i stabilizaciju kvaliteta vode.

Pitanje koje ostaje otvoreno nije da li fabrika može da proizvede vodu odgovarajućeg kvaliteta. Pravo pitanje je kako ceo sistem funkcioniše oko nje.

A tek kada se sistem pogleda malo pažljivije, postaje jasno da prava pitanja tek počinju.

Jedno od njih odnosi se na mulj koji nastaje tokom uklanjanja arsena iz vode. Sam proces je poznat: arsen se iz sirove vode vezuje za čestice koje se zatim izdvajaju kao mulj.

Prema informacijama dostavljenim iz fabrike vode, taj mulj je prema urađenoj karakterizaciji klasifikovan kao neopasan otpad. Detaljni operativni podaci o radu postrojenja, međutim, smatraju se poslovnom informacijom, pa bez uvida u samu analizu nije moguće precizno sagledati njegov hemijski sastav i način na koji se dalje zbrinjava.

Drugo pitanje je praktične prirode. Presovani mulj sadrži približno deset do petnaest procenata suve materije, što znači da je najveći deo njegove mase zapravo voda. To otvara pitanje troškova transporta jer se velikim delom prevozi voda, a ne čvrsti materijal.

Slično pitanje pojavljuje se i kod privremenog skladištenja. Mesto gde se mulj trenutno odlaže nalazi se na otvorenom i nije posebno obeleženo. U zavisnosti od toga kako je otpad klasifikovan, način skladištenja može imati i zakonska ograničenja.

Treći sloj sistema nalazi se u samom procesu prerade vode. Završna voda nastaje mešanjem dva toka: vode koja prolazi kroz reverznu osmozu i vode koja prolazi kroz jonoizmenjivačke smole. U praksi se ta dva toka mešaju približno u odnosu pedeset prema pedeset, pri čemu se prati elektroprovodljivost kao pokazatelj ukupnog sadržaja rastvorenih materija.

Prema dostupnim informacijama, odnos mešanja se u radu postrojenja ne menja aktivno, već se vodi približno fiksno. U takvom režimu stabilnost završnog kvaliteta vode ne zavisi od finog podešavanja samog procesa mešanja, već pre svega od stabilnosti ulazne vode i rada pojedinačnih tehnoloških linija.

Pojednostavljeno rečeno, to je kao mešanje dve vode različitog mineralnog sastava. Stabilnost završnog kvaliteta zato u velikoj meri zavisi od stabilnosti ulaznih tokova.

Postoje i tokovi koji se ređe pominju, ali su sastavni deo svakog ovakvog postrojenja. Tokom rada filtera, reverzne osmoze i jonoizmenjivačkih kolona nastaju ispirne vode koje se ispuštaju u kanalizacioni sistem. Da bi se razumelo kako taj deo sistema funkcioniše, potrebni su rezultati merenja njihovog sastava i količine.

I konačno, postoji pitanje koje povezuje sva prethodna: maseni bilans sistema. Koliko vode ulazi u postrojenje, koliko izlazi kao proizvod, koliko odlazi kao koncentrat, koliko kao mulj i koliko kao ispirne vode.

Bez tih podataka teško je dobiti potpunu sliku o radu sistema.

U savremenim postrojenjima veliki deo parametara kvaliteta meri se automatski i kontinuirano. Javni uvid u osnovne pokazatelje kvaliteta vode mogao bi značajno da doprinese poverenju građana u sistem vodosnabdevanja.

Upravo u tom trenutku postaje jasno gde se nalazi glavna poenta cele priče.

Postrojenje je projektovano da proizvede vodu određenog kvaliteta na izlazu iz fabrike. Ono, međutim, ne može samo da reši stanje distributivne mreže kroz koju ta voda zatim prolazi.

Tu se nalazi ključ razumevanja celog sistema.

Grad može imati savremenu fabriku vode, a da problem vode i dalje postoji.

Jer fabrika nije početak i kraj sistema. Ona je samo jedna tačka u lancu koji počinje na bunarima. A stanje tih izvorišta i količina vode koju mogu dugoročno da daju određuju granice svakog sistema vodosnabdevanja. Tek posle toga dolazi prerada, a zatim kilometri cevovoda kroz koje voda stiže do slavine u stanu.

Ako bilo koja karika tog lanca ne funkcioniše kako treba, problemi se pojavljuju bez obzira na to koliko je savremena tehnologija u samoj fabrici.

Zato fabrika vode ne može biti poslednja rečenica priče o vodi u Zrenjaninu.

Ona je tek prva.

Stabilni vodovodni sistemi ne nastaju tehnologijom prerade. Oni nastaju kada izvorište, prerada i mreža funkcionišu kao jedan sistem.

Tek kada te tri stvari rade zajedno, grad dobija ono što građani zapravo očekuju kada otvore slavinu.

Vodu koja je bezbedna, stabilna i predvidiva.

A rubriku ZREkologija piše Gojkan Stojinović

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Portal Volim Zrenjanin prihvatio je nadležnost Saveta za štampu i poštuje njegov Kodeks novinara Srbije.

One comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px