Informativni portal Volim Zrenjanin l Web Solution Media info l [email protected]

Informativni portal Volim Zrenjanin l Web Solution Media info l [email protected]
Ovaj tekst objašnjava kako funkcioniše postojeći model javno privatnog partnerstva na nivou plaćanja i obaveza.
Fokus nije na namerama, već na tome šta je definisano kao usluga i šta se zaista finansira. Razumevanje tog mehanizma pomaže da se vidi zašto sistem nagrađuje kontinuitet odlaganja, a ne smanjenje problema.
„Ljudi i sistemi se ponašaju u skladu sa podsticajima koje im postavite.“ ~ Steven D. Levitt i Stephen J. Dubner, „Freakonomics“, 2005 ~
Ako je tačno da sistemi funkcionišu onako kako su plaćeni, onda je razumevanje svakog javno privatnog partnerstva jednostavno pitanje čitanja njegovog ekonomskog modela. Ne slogana, ne prezentacija, ne javnih izjava. Već onoga što se meri, fakturiše i redovno plaća.
U slučaju javno privatnog partnerstva za gradsku deponiju, ključno pitanje nije ko upravlja sistemom, već šta je u tom sistemu definisano kao usluga, a šta nije.
U postojećem modelu, osnovna usluga je preuzimanje i odlaganje otpada. Svaka tona otpada koja uđe na deponiju predstavlja osnov za obračun. Operativni kontinuitet, raspoloživost kapaciteta i deponovanje čine jezgro ugovorne obaveze. Drugim rečima, sistem je projektovan da funkcioniše stabilno dok god postoji tok otpada ka deponiji.
Takav model ima jednu važnu karakteristiku. On je robustan. Bez obzira na to koliko otpada nastaje, koliko se struktura otpada menja ili koliko su ambicije u pogledu reciklaže deklarativno visoke, prihod sistema ostaje vezan za količinu otpada koji se fizički zbrine kroz deponovanje.
Sa druge strane, ono što se u savremenim strategijama upravljanja otpadom često ističe kao cilj, smanjenje količina, izdvajanje korisnih frakcija, ponovna upotreba i prerada, u ovom modelu nema status obavezne usluge. Te aktivnosti nisu ugrađene kao osnov za plaćanje, već se pojavljuju kao dodatna mogućnost, ukoliko se pokaže da su tehnički i ekonomski isplative za operatera.
Ova razlika je ključna. U sistemu gde se plaća volumen odloženog otpada, smanjenje tog volumena ne predstavlja uspeh sistema, već potencijalni gubitak prihoda. Sortiranje, izdvajanje i prerada tada postaju trošak koji mora da se opravda van osnovne ugovorne logike, umesto da budu njen sastavni deo.
Posebno je važno sagledati raspodelu rizika u takvom aranžmanu. Rizik rasta količina otpada snosi grad. Rizik neuspeha u smanjenju otpada takođe snosi grad. Dugoročne posledice po kapacitet deponije, potrebu za proširenjem i troškove zatvaranja ostaju na javnoj strani. Privatni partner, s druge strane, ima stabilan prihod koji ne zavisi od toga da li je sistem efikasan u smanjenju otpada, već od toga da li je operativno sposoban da ga preuzme i odloži.
U praksi to znači da se plaća sigurno i merljivo. Ne plaća se rezultat u smislu smanjenja problema, već kontinuitet njegove obrade. Sistem ne gubi ako ne smanjuje količine otpada. On gubi samo ako količine otpada na deponovanju počnu da se smanjuju. Dakle svaka aktivnost koja smanjuje količinu otpada na deponovanju direktno smanjuje prihod i samim tim je u ovom modelu ekonomski neopravdana, nepotrebna, pa čak i neželjena.
Ovakav dizajn nije ni neobičan ni nezakonit. On je jednostavno jedan od mogućih izbora. Ali posledice tog izbora su predvidive. Ako se ne plaća učinak u vidu smanjenja deponovanja, nema razloga da se takav učinak sistemski ostvaruje. Ako se ne meri uspeh kroz izbegavanje otpada, onda se uspeh meri kroz stabilnost deponije.
U tom kontekstu postaje jasnije zašto se mnogi drugi elementi sistema, procene, studije, strateški dokumenti, pojavljuju kao prateći sadržaj, a ne kao nosioci odluka. Kada ekonomski model ne zavisi od njihovih zaključaka, njihova uloga ostaje ograničena.
Razumevanje ovoga nije pitanje ideologije, već inženjerske i ekonomske logike. Plaćanjem se oblikuje ponašanje sistema. Ako se plaća odlaganje, sistem će se ponašati kao deponija. Ako se želi drugačiji ishod, mora se drugačije definisati ono što se smatra uslugom.
To nije pitanje dobre ili loše volje. To je pitanje dizajna.
U trećem tekstu biće razjašnjeno zašto se u ovakvim projektima procene i studije često pojavljuju tek nakon što su ključne odluke već donete.
A rubriku ZREkologija piše Gojkan Stojinović
Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com
Pročitajte i ove vesti…




Navodna politika „balansiranja“ i vojne neutralnosti koju sprovodi režim Aleksandra Vučića predstavlja ništa drugo do nastavak pogrešne,

Mlado štene Koni, staro svega oko dva meseca, hitno traži svoj zauvek dom. Apel za pomoć uputili su ljubitelji životinja i prirode „Zelene

Elektrodistribucija Srbije (EDS) planira da do oktobra uvede novu mobilnu aplikaciju i internet portal namenjene korisnicima pametnih

Od 5. do 9. avgusta Zrenjanin će ponovo biti domaćin jedne od najvećih manifestacija u Srbiji – 41. Dana piva. Organizatori su objavili bogat

Transfuziomobil će u sredu biti postavljen na Trgu slobode, a akcija traje od 9 do 12 časova. Crveni krst Zrenjanin pozvao je sve zdrave sugrađane
Volim Zrenjanin Newsletter
Ne propustite više nijednu važnu vest!
10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.
Upoznajte nas…
Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.
Poslovni podaci:
Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90


VOLIM ZRENJANIN
Kontaktirajte redakciju
Redakcija portala
Pozdrav, kako možemo da vam pomognemo?