Kako nam niču banane: kada svaka lokacija postane pogrešna, a svaki problem ostane isti

„Za svaki složen problem postoji rešenje koje je jasno, jednostavno i pogrešno.“H. L. Mencken

Pre nekoliko dana dobio sam poziv da pomognem grupi građana koji su se usprotivili izgradnji komunalnog punkta na području Lešća u Beogradu. U javnosti je već počela da kruži priča da se gradi nova deponija, da će naselje biti zatrpano smećem i da će kvalitet života biti trajno ugrožen. Pokrenuta je peticija, društvene mreže su radile punom parom, a ton rasprave je iz dana u dan postajao sve oštriji.

Pošto se profesionalno bavim upravljanjem otpadom, uradio sam ono što bi, valjda, trebalo da bude prvi korak u svakoj raspravi.

Pročitao sam dokumentaciju.

I tada je postalo zanimljivo.

U dokumentaciji nije bila predviđena nova deponija. Nije bila predviđena ni spalionica, niti bilo kakvo postrojenje za opasan otpad. Planiran je komunalni punkt koji obuhvata transfer stanicu, reciklažni centar, pogon komunalnog preduzeća i nekoliko pratećih sadržaja neophodnih za funkcionisanje sistema upravljanja otpadom u tom delu grada.

To, naravno, ne znači da građani nisu imali razloga da postavljaju pitanja. Naprotiv.

Koliko će kamiona dnevno dolaziti? Kojim ulicama? Koliki su projektovani kapaciteti? Kako će biti rešeni buka, prašina i neprijatni mirisi? Da li će postojati monitoring kvaliteta vazduha i podzemnih voda?

Sve su to ozbiljna i legitimna pitanja.

Ali kako je rasprava odmicala, primetio sam nešto što sam tokom karijere video mnogo puta.

Polako se prestalo pričati o projektu. Počelo se pričati o lokaciji.

A kada rasprava dođe do te tačke, obično više nije važno šta se gradi. Važno je samo da se gradi negde drugde.

To na prvi pogled zvuči razumno. Niko ne želi dodatni saobraćaj pored kuće. Niko ne želi neizvesnost. Niko ne želi da eksperimentiše sa sopstvenim kvalitetom života. Takva reakcija je potpuno prirodna i za nju čak postoji termin: NIMBY – Not In My Backyard.

Problem nastaje kada se postavi sledeće pitanje:

Gde onda?

Jer infrastruktura ima jednu osobinu koju često zaboravljamo.

Ona mora postojati na nekoj lokaciji.

Transfer stanica ne može da bude virtuelna. Reciklažni centar ne može da radi na društvenim mrežama. Otpad ne može da se transportuje kroz saopštenja za javnost. Svaki sistem koji želimo da koristimo mora negde da bude izgrađen.

I tu se NIMBY vrlo lako pretvara u nešto drugo.

BANANA. Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything.

Ne graditi ništa nigde blizu bilo čega.

Poslednjih godina isti obrazac pojavljuje se gotovo svuda. Vetroparkovi su poželjni, ali ne na toj lokaciji. Solarne elektrane jesu budućnost, ali ne na toj parceli. Transfer stanica jeste potrebna, ali ne u tom naselju. Reciklažni centar jeste koristan, ali ne pored tih kuća.

Na kraju svi podržavaju sistem, ali se protive svakom njegovom pojedinačnom delu.

Kada društvo odbaci svaku lokaciju, problem ne nestaje. Samo putuje do sledeće lokacije.

Možda je upravo to najzanimljiviji paradoks savremenog aktivizma. Ljudi sve bolje prepoznaju probleme, ali sve teže prihvataju infrastrukturu koja te probleme rešava. Borba za standarde često se pretvara u borbu protiv objekata koji te standarde omogućavaju.

To ne znači da projekte treba prihvatati bez kritike. Naprotiv. Najbolji projekti nastaju upravo onda kada ih javnost temeljno preispituje. Ali postoji velika razlika između pitanja „Kako će ovo raditi?“ i pitanja „Kako da ovo nestane?“

Prvo vodi ka boljem projektu.

Drugo vodi ka sledećoj lokaciji.

I sledećoj.

I sledećoj.

Sistemi upravljanja otpadom ne funkcionišu zato što ih građani slepo podržavaju. Funkcionišu zato što građani traže standarde, podatke i odgovornost. Ali nijedan sistem ne može da funkcioniše ako je svaka lokacija pogrešna.

Jer otpad, za razliku od političkih parola, ne nestaje kada ga proglasimo tuđim problemom. On samo nastavlja svoj put.

Pitanje nije gde ćemo sakriti infrastrukturu. Pitanje je kako ćemo obezbediti da radi po standardima koje od nje očekujemo. Tek tada otpad počinje da prolazi kroz sistem, umesto da ga stalno guramo ka nekoj novoj, „boljoj“ lokaciji.

A rubriku ZREkologija piše Gojkan Stojinović

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px