ZREkologija: Omaž viziji i inženjerskom duhu – „Otpad – problem našeg vremena“

ZREkologija

Postoje tekstovi koji, kada ih danas otvorite, deluju gotovo neverovatno savremeno, iako su nastali pre nekoliko decenija. Takva je i publikacija „Otpad – problem našeg vremena“, objavljena u Sisku 1988. godine.

Čitav niz knjiga u jednoj, više od dvadeset tematskih celina, posvećenih otpadu, njegovom poreklu, obradi, reciklaži i uticaju na privredu i društvo. Dok listam te stranice, ne mogu a da se ne setim jednog vremena u kojem su inženjeri, naučnici i privreda bivše Jugoslavije nastupali sa vizijom i ozbiljnošću, često ispred svog vremena.

Sisak je tada bio simbol industrijskog razvoja, ali i mesto okupljanja stručnjaka. Inženjerska kultura bila je ukorenjena u ideji da tehnološki razvoj nije moguć bez razumevanja posledica. I zato je 1988. godine tema otpada, koja se danas nameće kao globalni izazov, bila obrađivana u zborniku koji i danas može da posluži kao priručnik za svakog ko želi da razume kako se rešavanje problema planiralo sistemski i interdisciplinarno.

Tadašnji tekstovi nisu govorili samo o tehnikalijama kako preraditi šljaku, kako reciklirati metal, kako energiju iz otpada uvesti u proizvodni ciklus.

Govorili su o društvu, o ekonomiji, o tome da otpad nije nužno „problem“, već i resurs, ako mu se tako pristupi. Ove misli nastale su u zemlji koja je bila u privrednim i političkim previranjima, ali je i tada pronalazila snagu da se bavi budućnošću.

U svemu tome prepoznajem duh ljudi poput mog dragog prijatelja, dr. Viktora Simončića. On je bio jedan od onih inženjera koji su uvek išli korak dalje od svoje užestručne oblasti. Doktor inženjerskih nauka, sa radnim iskustvom u industriji, upravi i međunarodnim organizacijama, Simončić je gradio most između privrede i ekologije. Bio je autor brojnih stručnih radova, konsultant u velikim industrijskim projektima, predavač i sagovornik mnogima koji su u njega gledali kao u retko verodostojan spoj znanja i integriteta.

Njegov „Viktorov poučak“ da priroda nikada ne zaboravlja i da nam uvek vraća ono što joj dajemo, postao je misaoni okvir za sve nas koji se bavimo zaštitom životne sredine. To nije bila samo rečenica izrečena na konferenciji ili zapisana u nekoj studiji. To je bio životni stav čoveka koji je u svom radu video i etiku i nauku, i društvenu odgovornost i inženjersku preciznost.

Kad danas govorimo o cirkularnoj ekonomiji, „zero waste“ strategijama, indikatorima i investicionim ciklusima u infrastrukturi, ne mogu da se otmem utisku da su mnoge od tih ideja već bile zapisane, samo drugim rečnikom, u onoj sisačkoj publikaciji. Naši inženjeri su znali da otpad nije kraj, već početak novog ciklusa. Da ekonomija bez ekologije nema budućnost. Da bez ozbiljne privrede nema ni ozbiljne zaštite životne sredine, i obrnuto.

Ipak, dok je vizija postojala, vreme i društvo nisu uvek išli u korak s njom. Devedesete su donele ratove, raspad tržišta, urušavanje industrije, a period od dvehiljaditih na ovamo galopirajući tranzicioni liberalni neo-kapitalizam kome je profit bio i ostaće važniji od društvene i ekološke odgovornosti. Mnogi planovi ostali su samo na papiru. I tu se možda krije najveća tragedija, ne u tome što ideje nisu postojale, već u tome što nisu imale šansu da budu sprovedene.

Zbog toga je važno vraćati se tim dokumentima, prisećati se tih ljudi i njihovog rada. Ne da bismo nostalgično kukali za prošlim vremenima, već da bismo u njima pronašli inspiraciju i meru. Ako su oni tada, u socijalističkoj Jugoslaviji pred raspad, uočavali problem otpada i nudili rešenja koja su bila kompatibilna sa onim što danas zovemo cirkularna ekonomija zašto bismo mi danas, sa svim znanjem i tehnologijom koju imamo, pristajali na išta manje?

Vreme je da se ponovo setimo da ekologija nije tehnički prirepak, već osnova privrede. Vreme je da vratimo poverenje u inženjersku misao i odgovornost. I vreme je da odamo počast onima koji su to znali i pre nas.

Zato ovu kolumnu posvećujem ne samo uspomeni na Jugoslaviju, Sisak 1988. i našu inženjersku tradiciju, već i dr. Viktoru Simončiću, čoveku koji je u svojim delima i rečima sažeo ono najvažnije: priroda nikada ne zaboravlja, a mi ne smemo sebi dopustiti da zaboravimo ni prošlost, ni ljude, ni pouke koje su nam ostavili.

A rubriku ZREkologija piše Gojkan Stojinović

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Portal Volim Zrenjanin prihvatio je nadležnost Saveta za štampu i poštuje njegov Kodeks novinara Srbije.

One comment

  1. Врло користан и реалан приступ проблему отпада! Свака част,Гојкане!

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px