Voda bez iluzija – Zašto pitanje nije da li je voda danas ispravna, već da li je sistem sutra stabilan

Voda bez iluzija

„Kvalitet nije pojedinačan čin. Kvalitet je rezultat sistema.“ ~ W. Edwards Deming, Out of the Crisis, MIT Press, 1986. ~

Kada se u Zrenjaninu govori o vodi, razgovor se gotovo uvek svodi na jedno pitanje: da li je voda u ovom trenutku ispravna ili nije?

To je pogrešno postavljeno pitanje.

U inženjerskom smislu, kvalitet vode nikada nije trajna činjenica. On je uvek rezultat sistema koji radi pod određenim uslovima. Ono što određuje poverenje u vodovod nije jedan laboratorijski nalaz, već sposobnost sistema da isti rezultat pouzdano proizvodi kroz vreme, u različitim režimima rada.

Tri stvari koje se uporno mešaju

Da bi se o vodi govorilo racionalno, moraju se jasno razdvojiti tri nivoa.

Prvo, trenutni kvalitet vode. To je snimak stanja u jednom danu i u jednoj tački sistema.
Drugo, tehnološki proces koji taj kvalitet proizvodi. To uključuje sirovu vodu, tretman, dezinfekciju i distribuciju.
Treće, stabilnost sistema kroz vreme. Odnosno, sposobnost da se bezbedan kvalitet vode održi kada se promene ulazni uslovi, opterećenja ili režimi rada.

Većina javnih rasprava u Zrenjaninu zaustavlja se na prvoj tački.

Inženjerska analiza počinje tek od treće.

Šta dokumenti o vodi u Zrenjaninu zapravo pokazuju

Stručna dokumentacija koja postoji već decenijama prilično je dosledna u jednom zaključku:

problem zrenjaninske vode nije jedan parametar, već kombinacija nepovoljnih karakteristika podzemne vode.

Ta voda istovremeno sadrži povišen arsen, prirodne organske materije, amonijak i druge komponente koje otežavaju stabilan i dugoročno kontrolisan tretman. Posebno je važno razumeti da prirodne organske materije nisu samo estetski problem boje i ukusa. U dodiru sa sredstvima za dezinfekciju, one mogu dovesti do stvaranja zdravstveno problematičnih nusproizvoda u mreži.

Zbog toga su u Zrenjaninu tokom godina ispitivane različite tehnologije. I gotovo sve su pokazale sličan obrazac: u kontrolisanim uslovima sistem funkcioniše, ali u realnom radu dolazi do problema stabilnosti, troškova, otpada ili kontrole procesa.

To nije politički neuspeh. To je signal da je polazni vodni resurs tehnički zahtevan.

Ono što u dokumentima ostaje na pola rečenice

U strateškim i studijskim dokumentima govori se o padu nivoa izdanskih voda (podzemnih bunarskih voda), sporom obnavljanju rezervi i ograničenim mogućnostima proširenja izvorišta. Navodi se da su u pojedinim delovima Banata zahvatanja veća od dinamičkih rezervi i da je ciklus obnavljanja relativno spor.

Međutim, ključna analiza izostaje.

Ne postavlja se jasno pitanje šta se dešava kada se sistem dugoročno oslanja na izdan koja se eksploatišu brže nego što se prirodno dopunjuju.

O količini vode govori se uopšteno, gotovo stidljivo, dok se javna rasprava gotovo u potpunosti vodi oko kvaliteta. Time se zaobilazi suština. Jer ako se sistem u dugom roku oslanja na resurs koji se ne obnavlja u meri eksploatacije, tada se ne govori o održivom vodosnabdevanju, već o postepenom trošenju zalihe.

To pitanje se ne rešava tehnologijom prečišćavanja.

Regionalni koncept kao priznanje ograničenja

Nije slučajno što su regionalne strategije vodosnabdevanja u Vojvodini još ranije predvidele oslanjanje na šira, regionalna izvorišta, uz povezivanje lokalnih sistema u mikroregionalne i regionalne celine.

To nije odustajanje od lokalnih resursa. To je priznanje njihovih hidrogeoloških ograničenja.

Drugim rečima, struka je već tada pokazala da lokalni sistem može da funkcioniše, ali uz visok nivo tehničke složenosti i rizika koji mora biti jasno prepoznat i kontrolisan.

Zaključak bez dramatike

Zato se ključno pitanje ne može formulisati kao „da li je voda danas ispravna“.

Pravo pitanje glasi: šta trenutno garantuje da će voda biti bezbedna i sutra, u drugačijim uslovima rada. Gradovi koji imaju stabilne vodovodne sisteme ne ubeđuju građane da je voda dobra. Oni imaju procese koji to čine dosadno očiglednim.

Dok se u Zrenjaninu rasprava vodi o pojedinačnim analizama, a ne o otpornosti celog sistema, problem neće biti rešen. Biće samo privremeno umiren i zgodno politički preseljen u “tuđ problem”.

Zašto je ovo važno?

Problem nije u tome što je voda poskupela. Problem je u tome što se ekonomska cena vode naplaćuje bez ekonomski i tehnički održivog sistema koji bi tu cenu opravdao.

Cena same vode u Zrenjaninu od januara 2026. godine iznosi 129 RSD/m³ bez PDV, što je približno 1,1 EUR/m³. To je iznos koji odgovara ceni vode u ozbiljnim, regionalno organizovanim sistemima.

Drugim rečima, prema dostupnim studijama i orijentacionoj inženjerskoj proceni, građani Zrenjanina bi i u slučaju izgradnje regionalnog vodovodnog sistema plaćali približno istu cenu vode po kubnom metru, ali kroz tehnički stabilan i dugoročno održiv sistem.

Međutim, ta cena se danas naplaćuje kroz sistem koji je tehnički slab, dugoročno nestabilan i koji ne rešava osnovni problem vodosnabdevanja. Zbog toga pitanje vode u Zrenjaninu više nije pitanje tarife, već pitanje strukture sistema, dugoročne izdašnosti i načina upravljanja.

“Bezbednost vode za piće ne zavisi od pojedinačnih merenja, već od dugoročne pouzdanosti celog sistema.” ~ Svetska zdravstvena organizacija (WHO), metodologija za izradu Planova bezbednosti vode (Water Safety Plan) ~

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Portal Volim Zrenjanin prihvatio je nadležnost Saveta za štampu i poštuje njegov Kodeks novinara Srbije.

3 Comments

  1. Odlican tekst koji za nas kao gradjane otvara potpuno drugaciji ugao posmatranja problema vode u gradu. Hvala !

  2. Najzad odličan tekst koji pogađa pravo u srž problema. Meni nije jasno zašto se taj problem nije sistemski rešavao nego parcijalno kada je jasno da voda u celom Banatu nije dobra i da će svaki način da se ona prečisti biti skup i neefikasan na duže staze? Potrošen je ogroman novac nas građana, ako uračunamo i to što još uvek kupujemo vodu, a da se nije ni pomislilo da se za isti novac za 20 godina moglo to rešiti izgradnjom regionalnog vodovoda sa izvorišta gde ima dovoljno vode koju je lakše prečistiti i obezbediti snabdevanje za veći broj ljudi? Rimljani su vodu dovodili akvaduktima odande gde je ima tamo gde je nema a mi u 21. veku to ne umemo?

  3. Recimo zasto nije dovedena uz autoput koji se gradi. Ako Beograd moze da ima besplatan prevoz i udzbenike i ostale stimulacije sto ne bi ustupio vodu za ovaj deo Vojvodine i eto trajnog resenja. Mozda bi neko trebao o tome da pise da li je izvidljivo i koliko bi kostalo.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px