Draga braćo i sestra u vjeri!
Mi koji vjerujemo u Isusa Krista, Sina Božjega, rođenog od Marije Djevice, kako ispovijedamo u apostolskom vjerovanju, godišnjom svetkovinom Božića slavimo taj veliki događaj. Da, Bog je u osobi Isusa Krista postao čovjekom. Rođenjem u povijesti on je postao članom naše ljudske obitelji. U svojoj velikoj ljubavi prema čovjeku, kruni stvaranja u koju je utisnuo svoju sliku, Bog se toliko ponizio da je postao djetetom, učinio se potrebnim ljudske ljubavi i nježnosti, kako bi nam pokazao da smo mi potrebni Božje ljubavi i spasenja.
Odlomak iz Evanđelja po Ivanu, koji se naviješta na svečanoj danjoj božićnoj misi, o Kristovom rođenju govori kao o dolasku Svjetla istinskoga na svijet. To Svjetlo prosvjetljuje ono što svjetlu sunca ostaje skriveno: besmrtnu ljudsku dušu. Iako je bez svjetla život nezamisliv, evanđelist sa žaljenjem konstatira, da Svjetlo istinsko „k svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1, 11). Na drugom mjestu u evanđelju on pojašnjava razlog toga odbacivanja: „ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer im djela bijahu zla“ (Iv 3, 19).
Bog je u svijet došao ne kao gospodar, koji silom podvrgava pod svoju vlast, nego kao sluga i tuđinac. Nije došao na nešto prisiliti, nego pokucati na vrata ljudskog srca kao gost. On to iz dana u dan nastavlja činiti prema svakom čovjeku.
