Optimizacija ruta: kako gradovi gube vreme, gorivo i milione kilometar po kilometar

Optimizacija ruta

„Amateri pričaju o taktici. Profesionalci pričaju o logistici.“ – General Omar Bradley

Kada kamion za sakupljanje otpada prođe ulicom, većina ljudi vidi samo vozilo koje prazni kontejnere i odlazi dalje. Sistem deluje jednostavno. Otpad nestane, grad nastavi da funkcioniše i cela priča uglavnom ostane nevidljiva.

Ali u upravljanju otpadom najskuplji deo sistema vrlo često nije ni otpad, ni gorivo, ni kamion.

Najskuplje je vreme.

Jedna ruta za sakupljanje otpada ne definiše se samo ulicama kroz koje vozilo prolazi. Ona se definiše brojem kontejnera, prosečnim vremenom pražnjenja, udaljenošću između tačaka, vremenom vožnje do deponije, brzinom manipulacije i ukupnim trajanjem ciklusa. U realnim operativnim modelima jedna ruta vrlo lako može trajati 7 i po do 8 sati da bi prikupila svega oko 10 tona otpada.  

I upravo tu počinje prava matematika sistema.

Jer ako ruta traje predugo, kamion ne može da napravi dodatni ciklus. Ako ne može da napravi dodatni ciklus, potreban je još jedan kamion. Ako je potreban još jedan kamion, sistem ne plaća samo vozilo, već i vozača, posadu, održavanje, gorivo, rezervne delove, gume i amortizaciju tokom narednih deset godina.

Jedna loše projektovana ruta zato vrlo lako postaje investicija od nekoliko stotina hiljada evra.

U ozbiljnim sistemima trošak sakupljanja i transporta otpada danas često čini između 50 i 80% ukupnih operativnih troškova sistema upravljanja otpadom. Razlika između tih 50% i 80% vrlo često nije tehnologija. Razlika je organizacija. Odnosno ruta.

Problem je što se u velikom delu regiona rute i dalje projektuju gotovo isto kao pre dvadeset godina: na osnovu iskustva, navike i lokalnog snalaženja. Vozači znaju „kako se ide“, dispečeri znaju „gde je gužva“, a sistem se održava zahvaljujući iskustvu ljudi koji ga svakodnevno nose na leđima.

Ali iskustvo nije isto što i optimizacija.

Ozbiljni sistemi danas mere gotovo sve. Koliko traje pražnjenje jednog kontejnera. Koliko vozilo stoji u mestu. Koliko vremena provodi u praznom hodu. Koliko kilometara prelazi bez korisnog rada. Kolika je prosečna brzina u zoni sakupljanja.

A ta brzina je često brutalno mala.

Na otvorenom putu kamion može da se kreće oko 30 km/h. U samoj zoni sakupljanja otpada, realna prosečna brzina često pada na svega 2 do 5 km/h.  

Drugim rečima, sistem sakupljanja otpada nije transport velikih brzina. To je sistem konstantnog zaustavljanja, manevrisanja i gubitka vremena

U praksi, čak i pražnjenje posuda ima svoje precizne vremenske norme. Obična kanta zahteva svega 20 do 30 sekundi manipulacije. Standardni kontejner od 1,1 m³ često traži između 90 i 120 sekundi, zavisno od pristupačnosti, parkiranja i vrste vozila. Kada ruta ima nekoliko stotina tačaka pražnjenja, razlika od samo desetak sekundi po kontejneru pretvara se u sate izgubljenog vremena tokom jedne smene.

I zato velike logističke kompanije optimizuju čak i banalne stvari poput levih skretanja. UPS je kroz svoj poznati model minimizacije levih skretanja smanjio milione kilometara vožnje godišnje, milione litara goriva i desetine hiljada tona emisija CO₂ samo zato što je shvatio jednu jednostavnu stvar: nekoliko desetina sekundi izgubljenih za skretanje u levo po raskrsnici, na nivou cele flote, postaju hiljade radnih sati godišnje.  

Ista logika važi i za otpad.

Ako ruta dnevno izgubi samo sat vremena zbog lošeg rasporeda kontejnera, vraćanja unazad ili saobraćajnih problema, to je oko 300 sati godišnje po vozilu. U realnim analizama optimizacije ruta smanjenje vremena od samo sat i po po ruti može doneti oko 300 sati manje rada godišnje, skoro 2.000 litara manje potrošenog goriva i desetine hiljada evra direktne uštede po jednom kamionu.  

A sada zamislimo sistem sa deset ili dvadeset vozila.

Tada optimizacija ruta prestaje da bude „tehnički detalj“ i postaje pitanje opstanka ekonomike sistema.

Najveći paradoks je što mnogi gradovi danas imaju GPS uređaje u vozilima, ali i dalje nemaju stvarno upravljanje rutama. Vozilo se prati, ali se podaci retko koriste za ozbiljnu analizu sistema. Praćenje pokazuje gde je kamion bio. Upravljanje objašnjava zašto je tamo bio, koliko je to koštalo i da li je isti posao mogao da se uradi drugačije.  

Ruta zato nije mapa. Ruta je operativni model grada.  

I zato pravi problem mnogih gradova nije to što nemaju softver za optimizaciju. Problem je što nemaju sistem koji uopšte može da se optimizuje. Kada ne postoje precizni podaci o otpadu, vremenu ciklusa, infrastrukturi i stvarnim operativnim gubicima, kamioni ne rade po matematici sistema. Rade po sećanju, iskustvu i improvizaciji.

A tada problem više nije stari kamion. Problem je loše isplanirana ruta.

A rubriku ZREkologija piše Gojkan Stojinović

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px