NP „Toša Jovanović“: „Ja, Todor“ – društveno sećanje kao građa za konstituisanje vlastite sudbine

NP "Toša Jovanović"

NP „Toša Jovanović“, premijera: 19. i 20. septembar 2025, po tekstu Ane Đorđević, režija: Jana Maričić, igraju: Dragan Đorđević, Sanja Radišić, Miloš Lazić, Jovan Stanković, Anja Katić

JA, TODOR, predstava Dramske scene NP „Toša Jovanović“, po tekstu Ane Đorđević, u režiji Jane Maričić, ima za temu pesnika, dramskog pisca, esejistu, književnog teoretičara i likovnog kritičara Todora Manojlovića. Uopštenije, interferenciju umetnika i „sveta“, talasa koji dolaze iz istog izvora:  sveta umetnosti i sveta društva, koji se naizgled suprotstavljeni pre otkrivaju kao svetovi pesnikove svesti nego kao svetovi za sebe. Jer svet T. M., uobličen kroz svest pesničkog oblika, izvire i vraća se ishodištu svoje razlike – svetu zauvek izgubljene sigurnosti majčinske ljubavi (klupko) koju umetnik pokušava da nadomesti umetničkim ili stvaralačkim „pozivom“, a manifestacije ove potrage samo su još izmene i smetnje u porukama koje putuju između pesnika-pošiljaoca i „sveta“-primaoca.

Magnovenjskim „buđenjem“ u gradu umetnikovog rođenja (Petrograd-Veliki Bečkerek-Zrenjanin), u koji se afirmisani dramski pisac vratio nakon Drugog svetskog rata, inicirana je seansa sa psihoterapeutom čiji se formalni okvir koristi kao dramski prosede u obradi sižea „sumnje i preispitivanje junaka“ oko svođenja računice sopstvene umetničke vrednosti. Pokušavajući retrospektivno da obuhvati ključne momente života – detinjstvo i ambivalentni odnos sa majkom, rani gubitak roditelja i odlazak na školovanje u Peštu pod patronatom rođaka, zatim prva ljubavna i pesnička razočaranja, traženja i iskušenja u profesionalnom opredeljenju (različitosti otkrovenja Temišvara, Minhena, Bazela, Petrovgrada, Firence…), dobrovoljni odlazak na front (Krf), društveni angažman sa Crnjanskim u „Grupi umetnika“, konflikte sa pozorišnim mnjenjem u međuratnom Beogradu i Novom Sadu, i, konačno, promenu ideološke paradigme u poratnom periodu u kome se oseća „zaboravljenim“ jer ga društvo „vraća“ u Zrenjanin, što je početak predstave, a za junaka nikad dovršeno putovanje-potraga – u duši se umetnika-junaka upisuje kružnica nastupajućih dejstava scena-odredišta, osmišljenih prema vrednostima i poetikama, idejama i idealima predratne Evrope.

Na planu izraza, u kotrapunktu sa banalnom svakodnevicom u (polu)sestrinom stanu gde zatečeni Manojlović obitava, rediteljka Jana Maričić inscenira muzičko-plesne stilizacije kabaretskog tipa (scenski pokret: Igor Greksa, kompozitor: Božidar Obradinović, kostimografkinja: Biljana Grgur), karakteristične za tridesete godine 20. veka, kao odraze opštih mesta malograđanskih sredina i neuralgične tačke pesnikovih preokupacija, a pozorišnim krokijima i igrokazima evocira situacije sa ključnim ličnostima njegovog života, koje motivišu stvaralačke porive i otkrivaju egzistencijalnu krizu.

I dvostruka podvojenost scenografije (Milan Nešković), metateatar glumačke garderobe i pozorišne mašine (desni deo scene) ima za funkciju izgradnju „kulise sećanja“, dok „realizam“ aktuelnog pesnikovig života (levi deo scene) omogućava vremensko-prostorni orijentir, ili „sadašnjost“ iz koje se upuštamo u pustolovinu prošlosti i simultanost radnje, kao i u slučaju dva „odvojena“ sveta – sveta umetnika i sveta društva koja se (beskrajno) prožimaju, ali se nikada (potpuno) ne poklapaju.

Ovo umetnikovo sećanje dato kroz stilizovane reminiscencije i vraćanje u autentično njegovu, tj. našu „sadašnjost“, nameće jedan postdramski konceptualni ritam, ali „štimung“ predstave ili osnovno osećanje koje prožima gledaoca ipak je iščekivanje jedne na društvenom pamćenju zasnovane – i zato (ne)verifikovane – dakle, naknadno zaokružene sudbine, koju danas, posle poluvekovnog suda vremena otkrivamo na pozorišno-simbolički način – u ličnoj dilemi umetnika da nije vodio isprazan život, i u „sukobu sa svetom“ u koji je „bačen“ kao dete-čovek, ali koji nastoji da promeni (umetnost, teorija, kritika, angažman), kada u društvo ne može da se uklopi ili kada društvo ne želi da ga primi.

Dragan Đorđević, glumac istančanog izraza i suptilne tehnike, bio je adekvatan izbor za tumačenje lika T. M., onakvog kakvog nam nude autorka A. Đorđević i rediteljka J. Maričić. Smeran da odmerenom i profinjenom igrom sugeriše jedan psihološki (i moralni) sklop i proces, jedan misaoni tok i stav u datom trenutku ili tokom dužeg perioda, ubedljivo nam je predstavio u duši razapetog umetnika, dok pred nama stasavaju i glumac i njegov lik u onom srećnom spoju koji je toliko tražen u pozorišnoj umetnosti.

Sanja Radišić svojim je „ulogama“ u „Todoru“ zavredila zvanje omnipotentnog dramskog kameleona zrenjaninskog ansambla, koji se ređe viđa u našem pozorištu. Od plahovite (neurastenične) Todorove sestre koja strpljivo „čeka“ muškarca nemoćna da sakrije želju da se „preda“, da voli i da bude voljena kada srce zaigra u njegovom prisustvu, do autoritarne majke koju sin (Todor) rano gubi, ali čije na ironičničan način izrečene „istine“ o svetu koji ga čeka (bez nje u njemu), predstavljaju referentni okvir za kasnije pesnikove mentalne reprezentacije, zatim brza transformacija i još brža, virtuozna igra „grube, iz naroda“ medicinske sestre pod šatorom krvavog i smrtonosnog Krfskog fronta nad kojim preleću avioni i granate, u kojoj se stiču sve estetičke i etičke predrasude vremena sa kojima se T. Manojlović suočava, kao i eskursi u kolektivnim scenama gde se „karakteri“ ili „epizode“ zamenjuju „bezličnim“ glumačkim sposobnostima ili silama – da bi se pevanjem, plesom-pokretom, verbalnim podražavanjem, „bez kostima“, vešto i uzdržano, uklopila u složeni lik kaleidoskopskog tipa (rodbina, tutori, ogovarači…)

Miloš Lazić, psihoterapeut/doktor, dobra prilika ili željeni muškarac, mladi i zaljubljeni Manojlović iz studentskih dana i sredovečni i angažovani Crnjanski iz „Grupe umetnika“, a pored Radišić, Stanković i Katić, takođe deo-član ogovarača, amorfnog kolektivnog lika-slagalice. Iako odnedavno glumac Dramske scene u Zrenjaninu („Gospođa ministarka“, „Efekat“), postaje sve dominantniji na pozorišnoj (i filmskoj) sceni i van Zrenjanina, a likove u „Todoru“ nosi sa lokoćom glumca velike umetničke energije, te se stiče utisak da mu je igra u ovom trenutku neophodno „karijerno zagrevanje“ pred veće izazove.

Jovan Stanković i Anja Katić, diplomirani glumci-gosti u predstavi „Ja, Todor“, sa punim su se pravom predstavili zrenjaninskoj publici (raz)rešivši nekoliko likova-zadataka, čime su opravdali poverenje nekadašnje mentorke, rediteljke predstave Jane Maričić (Akademija umetnosti, Beograd):

Stanković – Manojlović-dečak, „glavni“ tutor, pesnik-boem i Manojlovićev „prijatelj“ Endre Adi, ogovarač…;

Katić – dadilja, devojčica, tutorka, kelnerica, gospođica, ogovaračica…

I kao što se konceptom podražavanja nastoji objasniti oponašanje stvarnosti u umetničkim delima, tako se u predstavi o Todoru Manojloviću podražavanje radnje lične umetnikove potrage za sobom kroz preispitivanje sopstvenog dela iščitava kao „društveno preispitivanje“ o liku i delu T. M., čime nam se i hijerarhijski svetovi „neupitnih istorijskih činjenica“ i svetovi „izmaštanih struktura“ otkrivaju kao nekonzistentni konstrukti.

Autor teksta; Ivan Trifunjagić, (foto: Jovan Njegović Drndak)

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Portal Volim Zrenjanin prihvatio je nadležnost Saveta za štampu i poštuje njegov Kodeks novinara Srbije.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px