INTERVJU: Danijela Savičić, moja prva fotografska samostalna izložba “Detinjstvo kroz moje oči”

Zrenjanin – Danijela Savičić

Podelite vest

Naša sugrađanka, Danijela Savičić ovih dana se bavi pripremama za prvu samostalnu izložbu fotografija pod nazivom “Detinjstvo kroz moje oči” koja će biti svečano otvorena u četvrtak 4. Avgusta u 19 časova u Galeriji Kulturnog centra Zrenjanina. Ekskluzivno, nedelju dana pre izložbe, Danijela je pristala da uradi intervju za portal volimzrenjanin.com koji vam prenosimo u celosti.

Danijela, reci nam nešto više o sebi, odakle si, kada si počela da se baviš fotografijom, kako je tekao tvoj fotografski put?

Rođena sam Zrenjaninka, još kao dete sam volela fotografiju ali 2016. godine sam rešila da se pozabavim malo više fotografijom, nisam završila umetničku školu, ali sam išla na kurs fotografije kod Pavla Taborošija. Njemu mogu da zahvalim na mnogo čemu, svemu što sam naučila. Pavle sjajno prenosi znanja svojim učenicima i on je naravno veliki čovek koji je uvek tu da pomogne ako nešto treba.

danijela savicic zrenjanin
Danijela Savičić, foto privatna arhiva

Počela sam da fotografišem malim Nikonom D3100 DSLR i objektivom 18-55mm kao većina početnika, kako sazrevaš u fotografiji tako i tražiš bolji aparat pa sada radim sa Nikonom D610. Zašto Nikon? Tako se namestilo da ga kupim od jednog prijatelja , kad si početnik i ne razumeš se mnogo , posle sam ga zavolela i ostala na Nikonu. Nije dovoljan samo fotoaparat da bi se napravila fotografija, fotografisanje je proces koji prožima mnoge aspekte, sve slike koje su mi ikad prošle kroz glavu, sve knjige koje sam pročitala, sva muzika koju sam slušala, sve ljude koje je sam volela i koje volim.

Koje su najčešće teme koje fotografišeš ?

Retro fotografija je moja ljubav, podseća me na neko moje detinjstvo i neka vremena pre nego što sam se ja rodila, kada su deca bila bezbrižna, kada nije bilo mobilnih telefona, interneta i ovog modernog sveta, deca su se igrala sa par klikera i lutaka , sa bilo čim sto im je tada došlo pod ruku, bogata ili siromašna deca svejedno svi su bili zadovoljni malim stvarima.

Pored te teme šta još fotografišeš, koje teme su ti bliske ?

Fotografišem scene koje sama napravim, bebice, pravim porodicne fotografije. Fotografisanje scena je nesto sto je postalo moderno i kod nas, uz malo kreativnosti napravim različite scene koje nažalost nećete moći sve da vidite na izložbi jer je malo prostora, a scena i fotografija puno , videćete samo neke kao sto su Nova Godina i jesen. Inače radim i Uskrs, cirkus, scene rođendana, zatim fotografišem trudnice, zimu, bajke itd ….Ali one sve negde u pozadini nose retro duh.

Da li misliš da si dostigla svoj maximum ili još ima prostor za učenje i usavršavanje? Šta misliš o zrenjaninskoj fotografskoj sceni?

Obožavam ruske fotografe kao sto su: Elena Shumilova, Karina Kiel, Anna Bondareva i druge. One su moj uzor, njihova fotografija me fascinira i mislim da imam još puno da učim. Svakodnevno gledam tutorijale, fotografije i upijam znanje koliko mogu. Ako mislis da napreduješ, moraš da uložiš i trud, a ja želim još da napredujem jer me fotografisanje ne zamara i nemam osećaj da “moram” da učim. Zrenjaninska fotografska scena zaslužuje posebnu pažnju, ima dosta dobrih i profesionalnih fotografa. Imamo njihovo bogato, višedecenijsko stvaralaštvo, naši sugrađani su vrlo kreativni. Koliko je talentovanih fotografa u našem gradu i koliko se ljubavi i truda ulaže u fotografiju dokazuju društvene mreže koje su preplavljene odličnim fotografijama sugrađana. Član sam kluba CD-13 Zrenjanin od 2019. godine i od kluba imam punu podršku za ovo što radim.

Ovo je tvoja prva samostalna izložba? Zašto baš ovaj naziv izložbe? Koliko fotografija imaš u arhivi i za koliko godina fotografisanja i kako si uspela da odabereš baš ovih 111 i zašto baš taj broj?

Da, ovo je moja prva samostalna izložba, naime trebala je biti pre dve godine, ali nas je sprečila Korona. Imala sam učešća na klubskim i republičkim izložbama. Naziv izložbe ,,Detinjstvo kroz moje oči,, to je detinjstvo sagledano dečijim očima, svi smo mi donekle deca, ja to tako vidim. Mislim da svako može sebe negde da pronađe u ovim fotografijama, svakog da podseti na neko svoje vreme i trenutak, odlazak kod bake i deke na selo, naše nestašluke, igranje drvenim konjićem, hleb namazan pekmezom, prve lutke ili neku bajku koju nam je neko pričao. Moj odlazak na selo je uvek bio pun doživljaja kad sam bila dete, brat i ja smo sa 4 godine polupali babi 40 jaja koja su bila ispod kvočki da vidimo da li ima pile unutra. Zna se šta je posle bilo. Zar nemamo svi tako neku uspomenu?

Za ovih 111 fotografija sam baš teško napravila selekciju, a mogla bih dodati još tri puta toliko. U arhivi ne znam ni sama koliki broj fotografija imam, ali znam da je broj vrtoglav. Pored ovih 111 fotografija, učinjena mi je ogromna čast da doniram 6 fotografija velikog formata Opštoj bolnici “Đorđe Joanović” u Zrenjaninu, Porođajnom odeljenju, i to upravo fotografije novorođenih beba.

Imam toliko dece koje sam htela prikazati ali je moralo da se skrati zbog prostora koji su mi dali za izlaganje. Deca su ono sto najviše volim da radim i naravno njih je najviše, ali radim i porodice i životinje.

Do kad traje izložba i da li je humanitarnog karaktera?

Izložba će biti otvorena od 4.8.2022 do 17.8.2022, otvorenog je tipa i može je pogledati ko god želi besplatno. Došla sam na ideju da spojim lepo i korisno, jer svi mi smo humani na ovaj ili onaj način .

Na izložbi će se održati nagradna igra. Ovo je moj način da se sakupi pomoć za nekoga kome je preko potrebna. Naše malo nekome znači puno. Postavićemo dve kutije na ulazu gde će u prvu kutiju svako dete koje želi da učestvuje upisati svoje ime i prezime, a u drugu kutiju ubaciti simboličnih 100 dinara. Iz kutije ću izvući, pred svima, jedno dete koje će dobiti nagradno retro fotografisanje, a novac ćemo uplatiti na račun onome kome je najpotrebniji.

Kakvi su ti planovi što se tiče fotografisanja? Koja je tvoja poruka mladima koji počinju da se bave fotografijom?

Planovi: Hmmmm, deca me inspirišu i daju mi nepresušne ideje iz detinjsta i razvoja tog doba. To je glavna namena mojih fotografija i opšti cilj: podrška detinjstvu kao takvom. Nadam se napretku i još boljim fotografijama. Veliki podstrek i podrška ovoj ideji da postanem fotograf došla je od moje ćerke Marine, beskrajno sam joj zahvalna na tome i svako ko voli da fotografise treba da fotografiše, ne da pokuša nego da uzme aparat u ruke nije bitno koji je i istraje u tome. Treba puno ljubavi, rada i volje za nešto što vas čini srećnim. Da bi imao uzore moraš prvo da spoznaš šta u tebi izaziva fotografija, koja vrsta fotografije, a onda uzori dođu sami.

Da podestimo, Marina Savičić je jedna od prvih osoba pre 3 godine koja je bezuslovno podržala ideju o stvaranju našeg portala koji je jedintsven po tome što u njemu nema politike i crne hronike i koji sada prati 100.000 ljudi mesečno, hvala ti Marina, najiskrenije, i želim ti puno uspeha u daljem radu i privatno. Takođe hvala na fotografskom znanju koje si jednim delom prenela i na mene...

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti ⭐️

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Napišite komentar na ovu vest

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 6 ČLANAKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od koja posluje u našem gradu već 20 godina.

Poslovni podaci:

Portal volimzrenjanin.com
Web Solution Media od
Konstantina Danila 26a
PIB: 100905915
MB: 08677808
info@volimzrenjanin.com
Raiffeisen Banka
265-2310310001201-96

zr u srcu bez poz 270px