Putovanje tri Dragana, člana Svetosavlja, na poklonjenje svetinjama Hilandara i Svete Gore Atoske

SVETINjAMA NA ČAST I POKLONjENjE – HODOČAŠĆE

Poklonjenje svetinjama, gdegod bile izaziva snažne emocije bilo da smo se za njih pripremali ili spontano odlučili da im hodočastimo. Uvek je dobro vreme za to, a ako i mislimo da ga nemamo ili bar ne dovoljno, više ćemo izgubiti neodlaskom nego što se može i zamisliti.

Svako će dobiti ono što traži svesno ili ne, pred najvećom svetinjom Hilandara, čudotvornom ikonom BOGORODICE TROJERUČICE , sva čuda su moguća. S iskrenom željom da se poklone svetinjama Hilandara i Svete Gore Atoske i uz pričest prime i blagoslov tri Dragana (Vidaković, Ranisavljević, Todorović) , člana Svetosavlja uputila su se na hodočašće na Svetu Goru.

Dan prvi

Uz molitvu za put i dobru volju krenusmo na put u sredu 14. juna. Cela družina hodočasnika se skupila u Beogradu , momci iz Subotice , Beograda i našeg grada Petrovgrada. Posle večere u „Gradskoj kafani„ u Vranju , noćna vožnja do Uranopolisa , gde stižemo u 7 čas. ujutru. Iz luke isplovismo ka luci „Jovanjica„ na Svetoj Gori, vreme sunčano, prelepo, u daljini se vidi vrh Atosa, a u moru jata delfina.

Dolazak u Hilandar kombijem posle vožnje monaha na kojoj bi pozavideli i profesionalni vozači. (brzo , sigurno, odvažno) . Smeštamo se u gostoprimnicu uz kafu , ratluk i obaveznu cipuru. Obilazimo Bogorodičinu crkvu , lozu Svetog Simeona i bunar Svetog Save, a potom se penjemo na Pirg Svetog Save. Riznicu ni ovaj put ne možemo da vidimo, zaključana je. Odlazimo u prodavnicu gde kupujemo suvenire, poklone , ikone , krstiće.

Šetnjom do vinarije kroz Savino polje , obilazimo redom : isklesan lik Svetog Simeona u kamenu , rad Voje Bilbije (duhovnika i sportiste) ; paraklisu Bogorodice na mestu gde su monasi pronašli ikonu Bogorodice Trojeručice na magarcu poslatu iz manastira Studenica u vreme velikih stradanja i pustošenja od strane Turaka; Krst Cara Dušana; maslina Cara Dušana; maslina Kralja Petra Prvog Karađorđevića; česma Kralja Aleksandra Obrenovića; Pirg Kralja Milutina (najviša građevina u ovom delu Svete Gore).

Posle vinarije uputismo se ka manstiru ESFIGMEN , jedinom Zilotskom manastiru na Svetoj Gori. Uvek je neizvesno da li će primiti hodočasnike … imaju svoja pravila , ne priznaju Vaseljensku patrijaršiju … , primili su nas , a popričasmo i sa srpskim monahom Simeonom koji je poreklom iz Šapca, 28 godina na Svetoj Gori. Popismo i manastirsko pivo.

Dan drugi

Jutarnja liturgija i pričest – poklonjenje najvećoj svetinji Srpske crkve, čudotvornoj ikoni Bogorodici Trojeručici i kivotu Svetog Simeona Mirotočivog. Posle paljenja sveća , ručak u prelepoj manastirskoj trpezariji. Obišli smo i vinariju sa monahom Vasilijem popričasmo o životu u manastiru, a dobismo i vino, rakiju i blagoslov za podvih na koji se uputismo .

Odlazak u luku „Jovanjicu“ pa brodom prema najvećoj luki Dafni i potom za Skit Svete Ane . Tokom vožnje brodom ređaju se manastiri : Doksijar, Ksenofan ; Simopetra; Pantelejmon , Sveti Pavle ( ne zna se koji je lepši). Uspon iz luke ka Skitu , pod punim prtljagom je bio sam po sebi izazov , ali i najbolja vežba i priprema za ono što nam predstoji.

Stižemo u manastir koji ima verovatno najlepši pogled od svih sa Svete Gore. Grčki monasi su poznati po velikoj gostoljubivosti i smeštamo se u gostinske konake zajedno sa hodočasnicima iz drugih zemalja (Rumunija, Grčka, Rusija). Upisujemo se u knjigu za molitve , ali večernje službe nema , običan je dan . Posle večere idemo na počinak.

Dan treći

Molitva pred uspon na Atos, 9 hodočasnika se odvažilo na ovaj podvih. Sa visine od 320 metara nad morem , penjemo se na 2033 metra na kom najvišem vrhu je postavljen krst.  Postoje tri faze uspona : od Skita Svete Ane do Stavrosa (raskršća) ; drugi deo je najduži i vodi do Panagije odn. kapele Presvete Bogorodice) , a poslednji je i sa najvišim usponom od 400 metara i vodi do Atosa.

Idemo ujednačenim tempom, u grupi, vreme je idealno za uspon , oblačno , bez kiše i vetra. Pogled koji se pruža na odmorištima oduzima dah od lepote. Hodamo monaškim stazama, kuda je išao i sam Sveti Sava, nekad su to utabani puteljci, nekad vododerine, useci u stenama , vode kroz šume , proplanke … do krsta koji je i prvo odmorište.

Svako se bori sa sobom i svojim mislima, napor je sve veći … stižemo do Stavrosa. Odmaramo i okrepljujemo se vodom sa izvora, a raskrše je sa putem koji vodi do Velike Lavre prvog i najpoštovanijeg manastira na Svetoj Gori. Prolazimo pored tabli sa visinom , putokaza … mimoilazimo se sa drugim hodočasnicima iz Rusije, Rumunije , Ukrajine , čak iz Izraela. Vreme se pogoršava, počinje kiša i vetar duva jače…. umor postaje sve veći …. odmaramo sve češće, teško je…..

ZVONO !!! prvi koji su stigli su pozvonili na zvono ispred Panagije , znak da smo stigli do odmorišta. Palimo sveće, a momci iz Subotice kade i pevaju tropar u kapeli . Odmorište se sastoji od kapele, trpezarije gde je bunar sa kišnicom i spavaonice sa vojničkim krevetima. Nije baš najurednije , ali dobro je , dovoljno za okrepljenje i osveženje, odmor pred završnu deonicu- uspon na Atos.

Sa zastavama, svećom , molitvom u mislima i grudima , nastavljamo dalje, dok vetar i kiša pojačavaju, spušta se i magla… Na putu koji je sada usek na strmoj litici pronalazimo Natalijinu Ramondu , cvet Feniks, simbol herojske Srpske vojske , dobar znak …. Uspećemo !

USPELI SMO , posle izuzetnih napora popeli smo se na sam vrh Svete Gore Atoske ! Zvonimo iz sva četiri zvona poređana po veličini ispred kapele! Razvijamo ponosno Srpsku zastavu i uz molitvu palimo sveće. Naravno sve beležimo fotografijama i video zapisima , vreme se pogoršava , ne primećujemo …. veliko je uzbuđenje zbog uspešnog podviga. Nije nam dosta što smo stigli do kapele , Dragan V. i Dragan R. se penju i na 2033. metar i celivaju Krst , a potom razvijaju Srpsku trobojku.

Hvala i slava Gospodu , Presvetoj Bogorodici i Svetom Savi !

Vraćamo se ka Panagiji , hladno je i vetrovito , ali već posle spuštanja 100 m niže (visinska razlika) magla se razišla i kiša je slabija. Ništa nam više ne smeta … zadovoljstvo i sreća je velika, čestitamo jedni drugima. Posle odmora u Panagiji , presvlačenja i okrepljenja krećemo ka Skitu Svete Ane, pravimo odmor na Stavrosu i grupa se razvukla pri spustu. Nije ni silazak bezazlen , listovi na nogama pucaju…

Kiša je pojačala, a odmori su ređi , žurimo da stignemo do 16 čas. kako bi se spremili za večeru u 17 čas. Stigli smo baš po planu. Večerali smo i uz Hilandarsko vino se opustili na terasi manastira još nesvesni podviga koji smo napravili. U istom danu uspeti se na Atos i spustiti , niko nije odustao , niko se nije povredio . Hvala i slava Gospodu , Presvetoj Bogorodici i Svetom Savi !

Dan četvrti

Jutarnja liturgija u crkvi Svete Ane, Bogorodičine majke , celivanje moštiju , stope svetiteljke. Poklonjenje čudotvornoj ikoni Svete Ane , pričest i okrepljenje svetom vodom. Liturgija je bila na grčkom , a unutrašnjost crkve je tamna, dočekali smo svitanje … Palimo sveće , doručak i posle kafe i obilaska prodavnice manastira krećemo, spuštamo se ka luci. Brzim čamcem stižemo za 35 min. Do Uranopolisa. Odluka je da idemo na poklonjenje herojima Otadžbinskog rata u Solunu , na Srpsko vojničko groblje – Zejtinlik.

Čuvar (u to vreme dragi deda Đorđe je bio živ) Krstomir, koji kaže da je pomoćnik , jer to zvanje može da nosi deda Đorđe dok je živ, okuplja nas ispred spomen kosturnice ispod kapele Svetog Đorđa zaštitnika Srpske vojske. Drži kratko ali odlično predavanje o groblju, njegovom značaju i istorijskim činjenicama.

Na predlog Dragana T. pevamo himnu ovog mesta i najlepšu baladu ikad ispevanu od neke vojske: TAMO DALEKO, DALEKO OD MORA… pridružuju nam se drugi posetioci-hodočasnici ovom svetom mestu. Obilazimo kosturnicu i krstove oko kapele …. Sva tri Dragana su našla svog pretka , heroja koji je položio život sa svojom sabraćom za slobodu na oltar otadžbine Srbije.

Ogromna je emocija,…. suze i ponos.  Prolazi poruka kojom nas je jednom prilikom ispratio deda Đorđe : „ Čuvajte šta imate„. Posle snažnih emocija koje uvek izazove poklonjenje herojima na Srpskom vojničkom groblju krećemo kući , ka Srbiji. Pravimo pauzu za ručak u Makedoniji , a potom uz snažnu emociju, patriotske pesme i raspoloženje nastavljamo druženje u kombiju sve do Beograda i kasnije do povratka u naš grad.

Utisci su jaki ima ih obilje, hranićemo se svim dobrima primljenim na ovom hodočašću : blagoslova; utehe; nade; vere; podrške; saveta; snažnih emocija… do novog hodočašća.

Jun 2023.                                                                             

utiske sažeo: Dragan Ranisavljević

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pratite nas i na portalu

Najnovije vesti - Naslovi.net

Pročitajte i ove vesti ⭐️

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Napišite komentar na ovu vest

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 6 ČLANAKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od koja posluje u našem gradu već 20 godina.

Poslovni podaci:

Portal volimzrenjanin.com
Web Solution Media od
Konstantina Danila 26a
PIB: 100905915
MB: 08677808
info@volimzrenjanin.com
Raiffeisen Banka
265-2310310001201-96

zr u srcu bez poz 270px