Putovanje tri Dragana, člana Svetosavlja, na poklonjenje svetinjama Hilandara i Svete Gore Atoske

SVETINjAMA NA ČAST I POKLONjENjE – HODOČAŠĆE

Poklonjenje svetinjama, gdegod bile izaziva snažne emocije bilo da smo se za njih pripremali ili spontano odlučili da im hodočastimo. Uvek je dobro vreme za to, a ako i mislimo da ga nemamo ili bar ne dovoljno, više ćemo izgubiti neodlaskom nego što se može i zamisliti.

Svako će dobiti ono što traži svesno ili ne, pred najvećom svetinjom Hilandara, čudotvornom ikonom BOGORODICE TROJERUČICE , sva čuda su moguća. S iskrenom željom da se poklone svetinjama Hilandara i Svete Gore Atoske i uz pričest prime i blagoslov tri Dragana (Vidaković, Ranisavljević, Todorović) , člana Svetosavlja uputila su se na hodočašće na Svetu Goru.

Dan prvi

Uz molitvu za put i dobru volju krenusmo na put u sredu 14. juna. Cela družina hodočasnika se skupila u Beogradu , momci iz Subotice , Beograda i našeg grada Petrovgrada. Posle večere u „Gradskoj kafani„ u Vranju , noćna vožnja do Uranopolisa , gde stižemo u 7 čas. ujutru. Iz luke isplovismo ka luci „Jovanjica„ na Svetoj Gori, vreme sunčano, prelepo, u daljini se vidi vrh Atosa, a u moru jata delfina.

Dolazak u Hilandar kombijem posle vožnje monaha na kojoj bi pozavideli i profesionalni vozači. (brzo , sigurno, odvažno) . Smeštamo se u gostoprimnicu uz kafu , ratluk i obaveznu cipuru. Obilazimo Bogorodičinu crkvu , lozu Svetog Simeona i bunar Svetog Save, a potom se penjemo na Pirg Svetog Save. Riznicu ni ovaj put ne možemo da vidimo, zaključana je. Odlazimo u prodavnicu gde kupujemo suvenire, poklone , ikone , krstiće.

Šetnjom do vinarije kroz Savino polje , obilazimo redom : isklesan lik Svetog Simeona u kamenu , rad Voje Bilbije (duhovnika i sportiste) ; paraklisu Bogorodice na mestu gde su monasi pronašli ikonu Bogorodice Trojeručice na magarcu poslatu iz manastira Studenica u vreme velikih stradanja i pustošenja od strane Turaka; Krst Cara Dušana; maslina Cara Dušana; maslina Kralja Petra Prvog Karađorđevića; česma Kralja Aleksandra Obrenovića; Pirg Kralja Milutina (najviša građevina u ovom delu Svete Gore).

Posle vinarije uputismo se ka manstiru ESFIGMEN , jedinom Zilotskom manastiru na Svetoj Gori. Uvek je neizvesno da li će primiti hodočasnike … imaju svoja pravila , ne priznaju Vaseljensku patrijaršiju … , primili su nas , a popričasmo i sa srpskim monahom Simeonom koji je poreklom iz Šapca, 28 godina na Svetoj Gori. Popismo i manastirsko pivo.

Dan drugi

Jutarnja liturgija i pričest – poklonjenje najvećoj svetinji Srpske crkve, čudotvornoj ikoni Bogorodici Trojeručici i kivotu Svetog Simeona Mirotočivog. Posle paljenja sveća , ručak u prelepoj manastirskoj trpezariji. Obišli smo i vinariju sa monahom Vasilijem popričasmo o životu u manastiru, a dobismo i vino, rakiju i blagoslov za podvih na koji se uputismo .

Odlazak u luku „Jovanjicu“ pa brodom prema najvećoj luki Dafni i potom za Skit Svete Ane . Tokom vožnje brodom ređaju se manastiri : Doksijar, Ksenofan ; Simopetra; Pantelejmon , Sveti Pavle ( ne zna se koji je lepši). Uspon iz luke ka Skitu , pod punim prtljagom je bio sam po sebi izazov , ali i najbolja vežba i priprema za ono što nam predstoji.

Stižemo u manastir koji ima verovatno najlepši pogled od svih sa Svete Gore. Grčki monasi su poznati po velikoj gostoljubivosti i smeštamo se u gostinske konake zajedno sa hodočasnicima iz drugih zemalja (Rumunija, Grčka, Rusija). Upisujemo se u knjigu za molitve , ali večernje službe nema , običan je dan . Posle večere idemo na počinak.

Dan treći

Molitva pred uspon na Atos, 9 hodočasnika se odvažilo na ovaj podvih. Sa visine od 320 metara nad morem , penjemo se na 2033 metra na kom najvišem vrhu je postavljen krst.  Postoje tri faze uspona : od Skita Svete Ane do Stavrosa (raskršća) ; drugi deo je najduži i vodi do Panagije odn. kapele Presvete Bogorodice) , a poslednji je i sa najvišim usponom od 400 metara i vodi do Atosa.

Idemo ujednačenim tempom, u grupi, vreme je idealno za uspon , oblačno , bez kiše i vetra. Pogled koji se pruža na odmorištima oduzima dah od lepote. Hodamo monaškim stazama, kuda je išao i sam Sveti Sava, nekad su to utabani puteljci, nekad vododerine, useci u stenama , vode kroz šume , proplanke … do krsta koji je i prvo odmorište.

Svako se bori sa sobom i svojim mislima, napor je sve veći … stižemo do Stavrosa. Odmaramo i okrepljujemo se vodom sa izvora, a raskrše je sa putem koji vodi do Velike Lavre prvog i najpoštovanijeg manastira na Svetoj Gori. Prolazimo pored tabli sa visinom , putokaza … mimoilazimo se sa drugim hodočasnicima iz Rusije, Rumunije , Ukrajine , čak iz Izraela. Vreme se pogoršava, počinje kiša i vetar duva jače…. umor postaje sve veći …. odmaramo sve češće, teško je…..

ZVONO !!! prvi koji su stigli su pozvonili na zvono ispred Panagije , znak da smo stigli do odmorišta. Palimo sveće, a momci iz Subotice kade i pevaju tropar u kapeli . Odmorište se sastoji od kapele, trpezarije gde je bunar sa kišnicom i spavaonice sa vojničkim krevetima. Nije baš najurednije , ali dobro je , dovoljno za okrepljenje i osveženje, odmor pred završnu deonicu- uspon na Atos.

Sa zastavama, svećom , molitvom u mislima i grudima , nastavljamo dalje, dok vetar i kiša pojačavaju, spušta se i magla… Na putu koji je sada usek na strmoj litici pronalazimo Natalijinu Ramondu , cvet Feniks, simbol herojske Srpske vojske , dobar znak …. Uspećemo !

USPELI SMO , posle izuzetnih napora popeli smo se na sam vrh Svete Gore Atoske ! Zvonimo iz sva četiri zvona poređana po veličini ispred kapele! Razvijamo ponosno Srpsku zastavu i uz molitvu palimo sveće. Naravno sve beležimo fotografijama i video zapisima , vreme se pogoršava , ne primećujemo …. veliko je uzbuđenje zbog uspešnog podviga. Nije nam dosta što smo stigli do kapele , Dragan V. i Dragan R. se penju i na 2033. metar i celivaju Krst , a potom razvijaju Srpsku trobojku.

Hvala i slava Gospodu , Presvetoj Bogorodici i Svetom Savi !

Vraćamo se ka Panagiji , hladno je i vetrovito , ali već posle spuštanja 100 m niže (visinska razlika) magla se razišla i kiša je slabija. Ništa nam više ne smeta … zadovoljstvo i sreća je velika, čestitamo jedni drugima. Posle odmora u Panagiji , presvlačenja i okrepljenja krećemo ka Skitu Svete Ane, pravimo odmor na Stavrosu i grupa se razvukla pri spustu. Nije ni silazak bezazlen , listovi na nogama pucaju…

Kiša je pojačala, a odmori su ređi , žurimo da stignemo do 16 čas. kako bi se spremili za večeru u 17 čas. Stigli smo baš po planu. Večerali smo i uz Hilandarsko vino se opustili na terasi manastira još nesvesni podviga koji smo napravili. U istom danu uspeti se na Atos i spustiti , niko nije odustao , niko se nije povredio . Hvala i slava Gospodu , Presvetoj Bogorodici i Svetom Savi !

Dan četvrti

Jutarnja liturgija u crkvi Svete Ane, Bogorodičine majke , celivanje moštiju , stope svetiteljke. Poklonjenje čudotvornoj ikoni Svete Ane , pričest i okrepljenje svetom vodom. Liturgija je bila na grčkom , a unutrašnjost crkve je tamna, dočekali smo svitanje … Palimo sveće , doručak i posle kafe i obilaska prodavnice manastira krećemo, spuštamo se ka luci. Brzim čamcem stižemo za 35 min. Do Uranopolisa. Odluka je da idemo na poklonjenje herojima Otadžbinskog rata u Solunu , na Srpsko vojničko groblje – Zejtinlik.

Čuvar (u to vreme dragi deda Đorđe je bio živ) Krstomir, koji kaže da je pomoćnik , jer to zvanje može da nosi deda Đorđe dok je živ, okuplja nas ispred spomen kosturnice ispod kapele Svetog Đorđa zaštitnika Srpske vojske. Drži kratko ali odlično predavanje o groblju, njegovom značaju i istorijskim činjenicama.

Na predlog Dragana T. pevamo himnu ovog mesta i najlepšu baladu ikad ispevanu od neke vojske: TAMO DALEKO, DALEKO OD MORA… pridružuju nam se drugi posetioci-hodočasnici ovom svetom mestu. Obilazimo kosturnicu i krstove oko kapele …. Sva tri Dragana su našla svog pretka , heroja koji je položio život sa svojom sabraćom za slobodu na oltar otadžbine Srbije.

Ogromna je emocija,…. suze i ponos.  Prolazi poruka kojom nas je jednom prilikom ispratio deda Đorđe : „ Čuvajte šta imate„. Posle snažnih emocija koje uvek izazove poklonjenje herojima na Srpskom vojničkom groblju krećemo kući , ka Srbiji. Pravimo pauzu za ručak u Makedoniji , a potom uz snažnu emociju, patriotske pesme i raspoloženje nastavljamo druženje u kombiju sve do Beograda i kasnije do povratka u naš grad.

Utisci su jaki ima ih obilje, hranićemo se svim dobrima primljenim na ovom hodočašću : blagoslova; utehe; nade; vere; podrške; saveta; snažnih emocija… do novog hodočašća.

Jun 2023.                                                                             

utiske sažeo: Dragan Ranisavljević

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pratite nas i na portalu

Najnovije vesti - Naslovi.net

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Napišite komentar na ovu vest

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANAKA

Novosti volimzrenjanin.com

Prijavite se na naš „Newsletter“ a mi obećavamo da vas nećemo gnjaviti sa dosadnim mejlovima jer to i nama smeta.

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od koja posluje u našem gradu već 20 godina.

Poslovni podaci:

Portal volimzrenjanin.com
Web Solution Media od
Konstantina Danila 26a
PIB: 100905915
MB: 08677808
info@volimzrenjanin.com
Raiffeisen Banka
265-2310310001201-96

volim zrenjanin logo jul 2022