ZREkologija: Upravljanje otpadom ili upravljanje siromaštvom?

Upravljanje otpadom

„Nesreća je bezlična.“~ Simone Weil, „Gravity and Grace“ (1947) ~

U Zrenjaninu se upravljanje otpadom uglavnom svodi na upravljanje rečima. Otpad je „izazov“. Deponija je „lokacija“. Ljudi su „korisnici usluga“. Govori se o projektima, planovima, regionalnim rešenjima, konkursima i budućim investicijama. Govori se o „unapređenju sistema“.

O ljudima koji taj sistem nose na leđima, govori se gotovo nikad.

Sve je uredno dok se ne pogleda malo niže, malo dalje od centra, malo van papira. Na obodima grada, oko deponije i punktova koje svi znaju a niko zvanično ne vidi, postoje ljudi koji žive od onoga što mi bacimo.

Ne kao „korisnici socijalne pomoći“.
Ne kao „privremena pojava“.
Već kao stalna, neformalna infrastruktura sistema otpada.

Bez rukavica. Bez čizama. Bez zdravstvenog osiguranja. Bez ikakvog priznanja da su deo realnosti grada.

U javnom govoru, sakupljači sekundarnih sirovina se pojavljuju uglavnom u političkim kampanjama, i to samo u dva oblika: kao socijalni slučaj ili kao smetnja. Kao neko koga treba „zbrinuti“ ili kao nekoga koga treba „ukloniti“. Nikada kao deo sistema. Jer sistem, po definiciji, ne može da zavisi od nečega što ne priznaje.

Kada se govori o zatvaranju deponije u Zrenjaninu, govori se o ekologiji. O standardima. O Evropi. O napretku. Ne govori se o tome šta se dešava sa ljudima koji od tog mesta žive. To pitanje se smatra neukusnim, jer kvari narativ. A narativ je, kao što znamo, važniji od posledica.

Kada ti ljudi ostanu bez izvora prihoda, kada se povrede, razbole ili nestanu iz statistike, to se ne tretira kao posledica odluke, već kao privatni problem.

A privatni problemi nisu stvar javne politike.

Postoji, međutim, jedan sitan tehnički detalj koji uporno odbija da nestane. Grad trenutno funkcioniše upravo zato što ti ljudi postoje. Ne zato što su planirani, već zato što su nužni. Neformalni tokovi sekundarnih sirovina rasterećuju sistem, popravljaju statistiku i stvaraju privid efikasnosti. Sve to bez zaštite, bez ugovora i bez prava na grešku.

Grad ne bi stao zato što su ti ljudi nevidljivi.

Grad bi stao upravo zato što su bili potcenjeni.

Ali o tome se ne govori, jer bi se tada moralo priznati da „cirkularna ekonomija“ u Zrenjaninu počinje u siromaštvu, a završava se u izveštaju.

Zamislimo, čisto teorijski, da sakupljači sekundarnih sirovina odluče da sedam dana ne rade. Ne protest, ne pobuna, samo pauza. Sedam dana odsustva iz sistema koji tvrdi da od njih ne zavisi. Rezultat ne bi bio filozofski, već operativan. Više otpada. Manje izdvajanja. Više problema. Više panike. Više sastanaka.

I tada bi se, sasvim sigurno, reklo da je problem „iznenadan“.

Ono što se u tom trenutku ne bi reklo jeste da sistem godinama funkcioniše zahvaljujući ljudima koje uporno ignoriše. Da se siromaštvo koristi kao resurs. Da se neformalni rad tretira kao prirodna pojava, poput kiše ili vetra. Nešto što se ne planira, ali se računa.

Upravljanje otpadom, kako se danas sprovodi, ne rešava socijalne probleme. Ono ih raspoređuje. Premešta. Gura na margine. Čini ih nevidljivim. I onda se hvali čistoćom centra. ato je pitanje pogrešno postavljeno. Ne radi se o tome da li Zrenjanin ima dobar ili loš sistem upravljanja otpadom. Radi se o tome kakav sistem društva taj grad svesno održava.

Ako je reciklaža moguća samo dok neko radi bez ikakvog dostojanstva, onda to nije ekološka politika. To je politika siromaštva. Ako se „red“ uvodi tako što se ljudi brišu iz slike, onda to nije red, već cenzura stvarnosti.

Ako grad zaista želi sistem, a ne samo dokumentaciju, onda mora da uradi sledeće:

Da prizna da sakupljači sekundarnih sirovina već postoje i da nisu greška sistema, već njegova posledica. Da prestane da ih gura u sivu zonu i počne da razmišlja o modelima uključivanja, zaštite i minimalnog dostojanstva. Da prestane da se krije iza fraze „ekologija“ kada su u pitanju odluke koje imaju vrlo konkretne socijalne posledice.

Sve drugo je simulacija. Sve drugo je upravljanje slikom, ne problemom. Ovo nije upravljanje otpadom u Zrenjaninu. Ovo je upravljanje siromaštvom.

I dok god se to ne izgovori naglas, svaki novi plan će biti samo još jedan papir položen preko iste stvarnosti.

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Portal Volim Zrenjanin prihvatio je nadležnost Saveta za štampu i poštuje njegov Kodeks novinara Srbije.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px