Grad koji se održava na papiru, najpre se raspada u glavi, pa tek onda na ulicama!

Grad Zrenjanin

„Nevidljivi gradovi žive od načina na koji ih zamišljamo, i umiru od načina na koji ih zanemarujemo.“ ~ Italo Calvino, (Invisible Cities, Harcourt, 1974) ~

Grad se najpre raspada u glavi, pa tek onda na ulicama.

Kada prestanemo da ga gledamo kao zajedničko mesto za život, a počnemo da ga gledamo kao nužno zlo koje „nečiji sistem“ treba da reši, kada prestanemo da zamišljamo kako bi mogao da izgleda i počnemo da se mirimo sa tim kako zaista izgleda, tad grad počne da nestaje tiho iznutra.

Dubinska analiza poslovanja JKP „Čistoća i zelenilo“ za 2026. godinu upravo pokazuje tu tačku nestajanja.

Pokazuje koliko dugo ovaj grad živi u raskoraku između onoga što misli da jeste i onoga što zaista jeste, između ideje grada i prakse upravljanja gradom.

Dokument izgleda uredno, sve je na svom mestu, tabele imaju svoj red, struktura je prepoznatljiva.

Ali kada se papir otvori, kada se brojke rasporede, kada se odnosi pretoče u suštinu, postaje jasno da je ovo plan održavanja privida, a ne sistema. Prihodi rastu za gotovo 20%, ali ne zato što je preduzeće postalo efikasnije, već zato što su građani dobili više račune. Poskupljenje od 1. novembra ove godine sada je glavni motor rasta, jedini koji postoji. Nema bolje naplate, nema optimizacije, nema novih usluga, nema modernizacije… Samo skuplja usluga.

Istovremeno, rashodi rastu za 12%, gutajući sve što se prikupi i ostavljajući preduzeću maržu od jedva 0,6%.

Takva marža nije poslovni rezultat; to je znak sistema koji može da sklizne u gubitak zbog jedne serije kvarova ili nedelje lošeg vremena. Kroz ceo dokument provejava ta tankoća, neka vrsta institucionalnog šaha u kojem se igra sa veoma malo figura.

Najvidljivija pukotina u tom šahu je vozni park. Prosečna starost vozila prelazi trinaest godina, a to znači i redovne kvarove, i visoke troškove održavanja, i kašnjenja, i nepredvidivost. Investicioni plan se svodi na kupovinu jednog autopodizača i nekoliko fragmenata opreme. To je gasenje požara, a ne modernizacija. Sistem koji se oslanja na mašine starije od pola svojih radnika ne može biti sistem budućnosti.

Sličan raskol postoji i u strukturi zarada. Radnik koji svakog dana prazni kontejnere prima oko 83.000 dinara. Direktor zarađuje oko 190.000.

U realnim okolnostima to nije ogromna disproporcija, ali u gradu gde su građani platili poskupljenje, gde preduzeće nema strategiju razvoja, sa zastarelom opremom i gde marža iznosi 0,6%, taj odnos postaje pitanje upravljačke odgovornosti. Ne zato što je plata direktora nužno previsoka, nego zato što sistem ispod nje ne postoji.

Najkritičnije od svega je ono što u Programu poslovanja nedostaje. Ne postoji analiza rizika. Ne postoje merljivi pokazatelji rezultata. Ne postoji plan modernizacije voznog parka, ni optimizacije ruta. Ne postoji digitalna kontrola rada, ni praćenje vremena ciklusa, ni sistem prijave kvarova. Ne postoji standardizacija posuda po EN 840 ili RAL-GZ normama. Ne postoji analiza učinka investicija, ni projekcija ušteda, ni projekcija broja radnih sati, ni mapa deponija, ni plan njihove prevencije. Drugim rečima, ne postoji vizija. Postoji samo administrativna forma.

A kako bi izgledalo stručno vođenje komunalnog sistema? Potpuno drugačije. Preduzeće i grad bi prvo imali dugoročnu strategiju, ne dokumente koji se (pre)pisuju iz godine u godinu, već jasnu putanju za tri, pet i deset godina unapred.

Komunalni rad bi se oslanjao na stvarne podatke: strukturu i generisane količine otpada, GPS nadzor vozila, digitalne rute, precizno merenje vremena ciklusa, senzore napunjenosti posuda, GIS praćenje deponija. Vozni park bi se menjao po životnom ciklusu, a ne kada se vozilo raspadne na ulici. Posude bi bile standardizovane, kompatibilne, usklađene sa evropskim normama, a logistika bi se planirala na osnovu materijalnih tokova, a ne osećaja.

Stručna uprava, za razliku od političke, ne razmišlja o narednih pet dana nego o narednih pet godina. Ne prilagođava brojke politici, nego politiku brojkama. Razume da otpad nije samo „smeće“, nego logistički tok koji ima svoju geografiju, psihologiju, ekonomiju i infrastrukturu. Razume da se deponija ne rešava bagerom nego prevencijom. I da je komunalni sistem ogledalo upravljanja gradom, on uvek prvi pokaže gde vizija postoji, a gde je nestala.

Dubinska analiza Programa poslovanja za 2026. godinu pokazala je suštinu: Zrenjanin ne trpi više improvizaciju. Gradski sistem komunalnih usluga ne pati zbog građana, niti zbog radnika, već zbog toga što se vodi bez strukture, bez strategije i bez ozbiljnosti.

Zrenjaninu ne treba skuplji komunalni sistem. Treba mu pismeniji sistem koji zna šta je standard, šta je logistika, šta je investicija, šta je rizik i šta je rezultat. Dokle god poskupljenja zamenjuju plan, a papir zamenjuje upravljanje, grad neće biti uređeniji. Biće samo skuplji.

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print
Portal Volim Zrenjanin prihvatio je nadležnost Saveta za štampu i poštuje njegov Kodeks novinara Srbije.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px