Emocije koje se ne mogu opisati: Završen 13. Horski festival „Slobodan Bursać“, Zrenjanin pet dana disao kao jedno

13. Horski festival "Slobodan Bursać"

Zrenjanin, 8. jun 2026. – Postoje događaji o kojima je lako napisati vest. Nabroje se učesnici, prenesu utisci i stavi tačka. A postoje i oni drugi, retki, koji prevazilaze novinarske forme i pretvaraju se u nešto mnogo veće od običnog kulturnog događaja.

Takav je bio 13. Horski festival „Slobodan Bursać“, koji je sinoć završen u prepunoj Reformatskoj crkvi u Zrenjaninu.

Tokom pet festivalskih dana, od uvodnih programa 17. maja pa do završne večeri 7. juna, kroz festival su prošli brojni horovi, solisti i ljubitelji horske muzike. Međutim, ono što će ostati upamćeno nisu samo izvedene kompozicije, već emocije koje su tih dana ispunjavale svaki kutak ovog prelepog zdanja.

Reći da je Reformatska crkva bila puna bilo bi premalo. Crkva je bila prepuna. Uprkos nesnosnoj vrućini, vazduhu koji je povremeno postajao težak za disanje i otvorenim vratima kroz koja je pokušavala da uđe makar mala količina svežeg vazduha, niko nije želeo da ode.

Naprotiv. Desetine ljudi stajale su u hodnicima, uz zidove, na stepeništu, pa čak i ispred crkve, ne bi li makar čuli delić onoga što se dešavalo unutra.

Dok smo fotografisali i snimali završno veče festivala, mogli smo da vidimo ono što se ne može odglumiti niti sakriti – osmehe ispunjene emocijama, ali i suze u očima mnogih posetilaca. Verujemo, suze radosnice.

Jer upravo to horska muzika radi kada je izvedena srcem – budi ono najdublje i najlepše u čoveku.

Posebna emocija osetila se tokom samog završetka festivala, kada je Mešoviti hor „Prepodobni Rafailo Banatski“, pod dirigentskom palicom Senke Milisavljević, izveo poslednje dve kompozicije večeri.

Prva je bila „Cveta trešnja u planini“, na tekst Dušana Kovačevića i muziku Zorana Simjanovića. Pesma koja je poslednjih meseci dobila dodatnu težinu i značenje, podsećajući mnoge na tragediju u Novom Sadu, gde je pod padom nadstrešnice život izgubilo šesnaest ljudi. U crkvi se tada mogla čuti gotovo opipljiva tišina.

Publika je na nogama tražila bis, a izvođači su uzvratili još jednom emocijom za pamćenje.

A onda je usledila „Vostani Serbie“, jedna od najpoznatijih srpskih rodoljubivih pesama, koju je napisao Dositej Obradović 1804. godine povodom početka Prvog srpskog ustanka. Posle poslednjih tonova niko nije požurio ka izlazu. Naprotiv. Usledio je aplauz koji je trajao gotovo deset minuta.

To više nije bio samo koncert. To je bio trenutak zajedništva. Trenutak kada stotine ljudi dišu kao jedno.

„Događali su se ljudi, emocije i ideje“

Nakon završetka festivala razgovarali smo sa direktorom festivala Vladimirom Stojkovićem Cokom, koji nije krio zadovoljstvo zbog svega što se dogodilo tokom prethodnih dana.

– Festival je, po meni, van svakog očekivanja. Očekivao sam da će biti dobro, da će biti emotivno, možda i pomalo iz inata, ali nisam očekivao sve ovo što se dogodilo, pogotovo tokom poslednje festivalske večeri. Od 17. maja pa do sada događale su se stvari koje niko nije planirao. Jednostavno, događali su se ljudi, događale su se emocije, događale su se ideje na licu mesta – rekao je Stojković.

Prema njegovim rečima, upravo su ljudi bili najveća vrednost ovogodišnjeg festivala.

– Svako ko je bio deo festivala, na sceni ili van nje, svojom energijom doprineo je da sve izgleda ovako. Presrećan sam zbog toga. Još na prvom festivalu govorio sam da smo jedna velika porodica. Mislim da smo sada definitivno potvrdili da to i jesmo. A najlepše je što se ta porodica širi. U horovima vidim mnogo novih mladih ljudi koje ranije nisam poznavao. To je suština cele priče – istakao je direktor festivala.

Govoreći o završnici i snažnim emocijama koje su obeležile poslednje minute festivala, priznao je da ni sam nije ostao ravnodušan.

– I ja sam se rasplakao. Emocije su potpuno preplavile crkvu. Bilo je prepuno ljudi, vrata su bila otvorena zbog vrućine, uslovi nisu bili laki ni za publiku ni za izvođače, ali su svi izdržali. Aplauz je rekao sve. Mada, da nije bilo aplauza i da je nastao samo muk, i to bi bilo veoma glasno – rekao je Stojković.

Na pitanje da li je Reformatska crkva postala premala za festival koji iz godine u godinu privlači sve više publike, odgovorio je da je za takve odluke još rano.

– Reformatska crkva ima ono što horsko pevanje traži, a to je vrhunska akustika. To što u Zrenjaninu imamo toliko publike koja voli horsku muziku nije problem, već privilegija – poručio je Stojković.

Tokom završna tri festivalska dana publika je imala priliku da uživa u nastupima vrhunskih horskih i vokalnih sastava iz Zrenjanina i drugih gradova.

U petak, 5. juna, nastupili su Hor Srednje muzičke škole „Josif Marinković“ pod dirigentskom palicom Senke Milisavljević, Pop hor „Studio“ Zrenjanin kojim diriguje Zorica Kozlovački, kao i Canela trio. Subotnje veče obeležili su nastupi Zrenjaninskog kamernog hora pod vođstvom Ivane Milićević, vokalnog kvarteta „Vita Brevis“ i hora „Jedinstvo“ iz Apatina, kojim diriguje Mirjana Mešinkovski.

Završno festivalsko veče, u nedelju 7. juna, donelo je nastupe Srpskog hora „Sveti Serafim Sarovski“ pod dirigentskom palicom Božidara Crnjanskog, Hora Udruženja Slovenaca „Planika“ čiji je dirigent Daniela Avram, Muške vokalne grupe „Pannonica“ kojom rukovodi Zorica Kozlovački, kao i Mešovitog hora „Prepodobni Rafailo Banatski“ pod vođstvom Senke Milisavljević, čiji je nastup na samom kraju festivala izazvao možda i najsnažnije emocije kod publike.

Dok su se poslednji posetioci polako razilazili, bilo je jasno da je 13. Horski festival „Slobodan Bursać“ završen. Ali isto tako bilo je jasno da ono najvažnije nije stalo u tih pet dana. Ostalo je u ljudima. U emocijama.

U pesmama koje će još dugo odzvanjati među zidovima Reformatske crkve i u sećanjima svih koji su imali sreću da budu deo ove priče.

A mi ćemo, kao redakcija portala Volim Zrenjanin, završiti ovaj tekst istom porukom kojom smo i započeli naše festivalsko izveštavanje: „Horski festival Slobodan Bursać nećete ugasiti!“

Na kraju, sa posebnom zahvalnošću ističemo da je direktor festivala Vladimir Stojković Coka uručio zahvalnicu portalu Volim Zrenjanin i njegovom uredniku Aleksandru Blanuši za podršku i praćenje festivala.

Ta zahvalnica će sa ponosom krasiti zidove naše male redakcije i podsećati nas da postoje događaji koji nisu samo kulturne manifestacije, već dokaz da Zrenjanin i dalje ima dušu, glas i ljude koji veruju da muzika može da spoji ono najbolje u svima nama. Hvala.

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px