SAZNAJEMO: Koliko su koštali detektori metala! kako će funkcionisati, ko je ovlašćen, ko sme da pretresa decu?

Metal detektori #2

Zrenjanin, 7. mart 2026. – Pre nekoliko dana pisali smo o postavljanju detektora metala u zrenjaninskim školama, među kojima je i Zrenjaninska gimnazija. Vest je izazvala brojne reakcije među građanima, roditeljima i učenicima. Najčešće pitanje koje su čitaoci postavljali bilo je jednostavno: koliko to košta i ko je sve to platio? Odgovor na to pitanje nalazi se u zvaničnim dokumentima Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje.

Prema rešenju Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine, u 2025. godini raspisan je konkurs za finansiranje i sufinansiranje aktivnosti koje treba da unaprede bezbednost školskih objekata u Vojvodini.

U toj raspodeli nalazi se i Zrenjaninska gimnazija, kojoj je odobreno: 1.184.400 dinara za nabavku opreme koja uključuje: detektorska vrata (metal detektor), ručni detektor metala, nadzorne kamere, prateću opremu.

Na listi se nalazi i jedna zrenjaninska osnovna škola.

Osnovna škola „Petar Petrović Njegoš“ dobila je 1.194.000 dinara, takođe za: detektor metala, ručni detektor, kamere i prateću opremu.

U rešenju sekretarijata jasno stoji još jedna važna stavka – sama škola sprovodi postupak javne nabavke za opremu koja se finansira ovim sredstvima. To znači da: škola raspisuje javnu nabavku, bira dobavljača, ugovara isporuku opreme u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.

Međutim, među roditeljima i nastavnicima i dalje postoji dilema: da li detektori zaista povećavaju bezbednost ili predstavljaju simboličnu meru koja stvara utisak kontrole? Istovremeno, mnogi se pitaju da li bi novac mogao biti uložen u druge oblike prevencije – od školskih psihologa i pedagoga do programa vršnjačke podrške i rada sa mladima.

Pitanja na koja niko još nije dao jasan odgovor

Pre svega – ko je uopšte zadužen da rukuje tim uređajima?

Detektor metala na ulazu u školu nije samo uređaj koji „zapišti“. On podrazumeva čitav niz procedura i odgovornosti koje bi morale biti precizno definisane. Ko upravlja detektorom metala? Da li je za to zadužen portir, domar, obezbeđenje, nastavnik ili neko posebno obučeno lice? Da li su zaposleni prošli odgovarajuću obuku i ko snosi odgovornost za postupanje?

Šta se dešava kada detektor „zapišti“? Da li se učenik odmah zaustavlja, da li se koristi ručni detektor, ili se sprovodi dodatna kontrola? Ko donosi odluku šta je sledeći korak?

Ko ima pravo da zaustavi učenika i spreči ga da ode na čas? Može li učenik biti zadržan na ulazu u školu i na osnovu kog pravnog akta?

Ko sme da izvrši pregled učenika? Da li je dozvoljeno da zaposleni u školi pregledaju učenika ili njegove stvari? Da li to sme da radi samo policija?

Da li je takav pregled dozvoljen bez prisustva roditelja ili staratelja?

Kada se poziva policija? Da li se policija poziva odmah nakon alarma ili tek kada se utvrdi da učenik poseduje zabranjeni predmet?

Ko donosi konačnu odluku – nastavnik, direktor škole ili policija?

Za sada, kako tvrde pojedini roditelji, nijedna škola javno nije predstavila jasan protokol postupanja u takvim situacijama.

Kako će izgledati ulazak nekoliko stotina đaka u školu? Pored pravnih i bezbednosnih dilema, roditelji postavljaju i praktično pitanje funkcionisanja škole. Zrenjaninska gimnazija i pojedine osnovne škole imaju više stotina učenika koji dolaze u relativno kratkom vremenskom periodu – najčešće u razmaku od 10 do 15 minuta pre početka nastave.

Ako svi učenici prolaze kroz jedan ulaz sa detektorskim vratima, logično je pitanje: koliko će se usporiti ulazak 300, 400 ili čak 500 učenika, šta se dešava ako detektor reaguje kod velikog broja učenika (ključevI, telefoni, metalni delovi garderobe, torbe)?

Roditelji se pitaju i da li će se stvarati redovi ispred škole i da li takva situacija zapravo može proizvesti nove bezbednosne probleme.

Da li su detektori metala zdravstveno bezbedni?

Još jedno pitanje koje se često pojavljuje odnosi se na zdravstvenu bezbednost uređaja. Detektori metala funkcionišu na principu elektromagnetnog polja niskog intenziteta, ali roditelji žele jasne informacije: da li su uređaji sertifikovani i bezbedni za svakodnevni prolazak dece, koliko puta dnevno učenik može proći kroz detektor, da li postoje preporuke ili ograničenja za decu sa određenim zdravstvenim stanjima ili medicinskim implantima?

Hvala što nas pratite, vaš portal sa lepim vestima volimzrenjanin.com

Pročitajte i ove vesti…

Podelite sa drugima ovu vest
Facebook
WhatsApp
Email
Print

One comment

  1. Predlazem da se kod portira u dom ucenika angelina kojic gina postavi dreger to bi bio pun pogodak, a direktor samo neka stiti pojedince koji konzumiraju alkohol na radnom mestu!

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

POSLEDNJIH 5 ČLANKA

Volim Zrenjanin Newsletter

Ne propustite više nijednu važnu vest!

10 sekundi nakon naše objave, SAMO UDARNE vesti će se pojaviti na vašem mejlu (ako slučajno ne vidite prvi mejl sa obaveštenjem proverite foldere „spam“ i „promotions“). Budite informisani na vreme.

Loading

Upoznajte nas…

Portal volimzrenjanin je pokrenut 28. februara 2020. kao projekat zrenjaninske firme Web Solution Media od a od 2025. godine Web Solution Media Info.

Poslovni podaci:

Web Solution Media Info
Konstantina Danila 26a
PIB: 115101401
MB: 68098190
[email protected]
Raiffeisen Banka
265-1100310097051-90

zr u srcu bez poz 270px