Reč dramaturškinje
Ivana Brlić Mažuranić jedna je od onih autorica koje nikad ne podcjenjuju dječju maštu i dječje viđenje svijeta, štoviše, to „dječje“ često je u njenim bajkama bitan ili čak presuđujući faktor. Kroz majstorsko vođenje priče, ona se postavlja kao majka ili baka koja nam baja fantastične prispodobe, a mi, čitatelji, postajemo djeca pored kamina, željni da saznamo više o svjetlosti najčišćih i mraku najcrnjih srdaca i o velikom svijetu u kojem se bore. Zato je uvijek dobra ideja postaviti neko njeno djelo na kazališne daske, kako bi se bajanje pored kamina nastavljalo još dugo u budućnost.
Pri dramatizaciji romana Čudnovate zgode Šegrta Hlapića bilo je izuzetno bitno očuvati i naglasiti upravo snagu dječjeg uvjerenja i beskrajnu sposobnost suosjećanja. Maleni Hlapić samo je postolarski šegrt, ali njegov osjećaj časti, dužnosti da pomogne svakome na koga naiđe, da bude na usluzi svijetu i tako ga učini boljim mjestom, čine ga svjetionikom ljudskosti u formatu lakta. Hlapić je simbol svega čemu trebamo stremiti, i mi djeca, i mi odrasli, i uči nas da sreća prati hrabre, i pametne, i odvažne, i nesebične, i luckaste.
Nina Pavlović
Predstava je urađena zahvaljujući saradnji sa Fondacijom „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ iz Petrovaradina i sredstvima dobijenim na konkursu Sekretarijata za kulturu Pokrajne Vojvodine. Fondacija je takođe omogućila prevođenje teksta na srpski jezik.
